Oštri žednjak Sedum acre

Oštri žednjak

Taksonomija

Plantae
carstvo
Carstvo:
Plantae
Red:
Saxifragales
Porodica:
Crassulaceae
Rod:
Sedum
Vrsta:
Sedum acre
Sinonimi:
Sedum glaciale Clarion ex DC, Sedum krajinae Domin, Sedum neglectum Ten., Sedum wettsteinii Freyn
Narodna imena:
Šiljati žednjak, papreni žednjak, ljuti jarić
Dimenzije:
do 20 cm visine
Cvatnja:
i ii iii iv v vi vii viii ix x xi xii
Upotreba:
Listovi
Značajke:
jestiva, medonosna
Kategorija
Samonikle otrovne biljke
Oznake
crassulaceae, oštri žednjak, sedum
Traži pojam
oštri žednjak
Srodne vrste
Stjenoviti žednjak
Stjenoviti žednjak Sedum rupestre
Cvjetovi bijelog žednjaka
Bijeli žednjak Sedum album
Print

Karakteristike

Oštri žednjak (Sedum acre L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice tustika (Crassulaceae). Stabljike su niske, razgranate, puzave, rastu u busenovima i često u velikim skupinama. Narastu do 20 cm visine. Listovi su naizmjenični, sjedeći, mesnati, cilindričnog oblika s tupim vrhom. Žućkasti su ili zelenkasti, no u proljeće su često u nijansama crvenkasti. Cvjetovi su zvjezdasti, nalaze se na kratkim stapkama, sastavljeni su od pet žutih, ušiljenih latica. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je tobolac koji sadrži više sjemenki.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području Europe. U Sjevernoj Americi, Novom Zelandu i Japanu smatra se udomaćenom. Raste na sunčanim, suhim i siromašnim zemljištima, kamenitim brežuljcima, na suhim livadama, većinom u područjima blizu mora. Često se uzgaja oko kuća kao ukrasna biljka u kamenjarima ili kao prekrivač tla. Možemo ga razmnožavati sjemenom ili dijeljenjem. Potrebno im je dobro drenirano tlo. Otporan je na sušu.

Dobra je medonosna biljka, pčele ga posjećuju tijekom cijelog dana. Med oštrog žednjaka je zelenožut.[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Sedum potječe od latinske riječi sedeo (sjedim), što se navodi kao potreba biljke da se smjesti u stijenama i drugim nepovoljnim mjestima. Prema drugom tumačenju potječe od riječi sedare (umiriti), jer su se listovi koristitli za ublažavanje bolova od rane i hladili ju.[2] Ime vrste acre (oštar) odnosi se na okus listova. Na stranim jezicima nazivi su goldmoss stonecrop, biting stonecrop, wallpepper (eng.), Scharfer Mauerpfeffer (njem.), orpin âcre, poivre des murailles (fr.), pimienta de muros (špa.), ostra homulica, ostri bradavičnik (slo.).

Upotreba

Oštri žednjak smatra se otrovnom biljkom no listovi su jestivi u skromnim količinama. Paprenog su okusa, mogu se sušiti, mljeti i koristiti u obliku praha kao začin. Sušenje traje dugo jer listovi imaju puno vode no osušeni se smatraju sigurnima a bogati su vitaminom C.[3]

Galerija fotografija

Literatura

  1. , (.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković, ISBN: 953-98822-2-2
  2. , (.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
  3. , (.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec, ISBN: 86-393-0172-7

Podijeli