Sitnocvjetna konica
Galinsoga parviflora
Karakteristike
Sitnocvjetna konica (Galinsoga parviflora Cav.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna ili polegnuta, razgranata, naraste 20-80 cm visine. Listovi su jednostavni, nasuprotno smješteni, ovalno ušiljeni, nazubljenih su rubova, na licu su rijetko dlakavi, dugi do 9 cm, donji listovi suženi su u peteljku dok su gornji većinom sjedeći. Cvjetovi su mali, promjera 2-5 mm i smješteni na dugim stapkama, sastavljeni su od središnjih žutih, cjevastih cvjetova i pet bijelih, jezičastih cvjetova i skupljeni su u prividne štitaste cvatove. Cvate od svibnja do listopada. Plod je ahenij sa papusom koji se lako hvata životinjama za kožu te tako lako rasprostrani. Jedna biljka proizvede 5000-300 000 sjemenki koje zadržavaju klijavost i nakon 10 godina.[1] Sjemenke su klijave svježe i mogu dati 2-3 generacije godišnje, sve do pojave mraza.
Stanište
Porijeklom je iz Južne Amerike (Peru), danas se smatra udomaćenom u Europi, Aziji, Africi i Australiji. U Europu je krajem 18. stoljeća prenesena kao ukrasna biljka u botaničke vrtove u Madridu i Parizu. U Hrvatskoj je prvi puta spominju Josip Schlosser (1801. – 1882.) i Ljudevit Vukotinović (1813. – 1893.) u zajedničkom djelu za identifikaciju biljaka Bilinaru (1873.).[2]
Staništa su joj često zapuštena zemljišta, šumske čistine, kao i sve obradive površine, raste na sunčanim mjestima, na svježim, dobro prozračnim tlima umjereno kisele reakcije. Na području Afrike na obrađenim zemljištima konica se smatra kao pokazatelj visoke plodnosti tla.[3] Kod nas se smatra štetnikom na usjevima jer je nositelj različitih virusa, između kojih virusa brončavosti rajčice (TSWV) i virusa mozaika krastavca (CMV).[4]
Etimologija
Latinsko ime roda Galinsoga dano je u čast ravnatelju madridskog botaničkog vrta Ignacio Mariano Martinez de Galinsoga (1766. – 1797.). Ime vrste parviflora složenica je od latinskih riječi parvus (mali) i flos (cvijet).[5] Vrstu je 1795. opisao španjolski botaničar Antonio José Cavanilles (1745. – 1804.). Na stranim jezicima nazivi su gallant soldier, potato weed (eng.), Kleinblütige Knopfkraut, Kleinblütiges Franzosenkraut (njem.), galinsoga à petites fleurs (fr.), galinsoga comune (tal.), drobnocvetni rogovilček (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi i stabljike. Beru se prije pojave cvjetova i pripremaju kuhanjem[6] ili se beru tijekom cvatnje ali se cvjetovi i pupoljci bacaju.[7] U Južnoj Americi listove suše i koriste kao začin raznim jelima.
Galerija fotografija
Literatura
- Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
- Toni Nikolić, Božena Mitić, Igor Boršić, (2014.), Flora Hrvatske: invazivne biljke, Zagreb: Alfa a b
- http://database.prota.org/PROTAhtml/Galinsoga%20parviflora_En.htm a b
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec