Sitnocvjetna konica Galinsoga parviflora

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Galinsoga parviflora
Sinonimi:
Galinsoga quinqueradiata Ruiz et Pavon, Wiborgia acmella Roth, Wiborgia parviflora

Karakteristike

Sitnocvjetna konica (Galinsoga parviflora Cav.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna ili polegnuta, razgranata, naraste 20-80 cm visine. Listovi su jednostavni, nasuprotno smješteni, ovalno ušiljeni, nazubljenih su rubova, na licu su rijetko dlakavi, dugi do 9 cm, donji listovi suženi su u peteljku dok su gornji većinom sjedeći. Cvjetovi su mali, promjera 2-5 mm i smješteni na dugim stapkama, sastavljeni su od središnjih žutih, cjevastih cvjetova i pet bijelih, jezičastih cvjetova i skupljeni su u prividne štitaste cvatove. Cvate od svibnja do listopada. Plod je ahenij sa papusom koji se lako hvata životinjama za kožu te tako lako rasprostrani. Jedna biljka proizvede 5000-300 000 sjemenki koje zadržavaju klijavost i nakon 10 godina.[1] Sjemenke su klijave svježe i mogu dati 2-3 generacije godišnje, sve do pojave mraza.

Stanište

Porijeklom je iz Južne Amerike (Peru), danas se smatra udomaćenom u Europi, Aziji, Africi i Australiji. U Europu je krajem 18. stoljeća prenesena kao ukrasna biljka u botaničke vrtove u Madridu i Parizu. U Hrvatskoj je prvi puta spominju Josip Schlosser (1801. – 1882.) i Ljudevit Vukotinović (1813. – 1893.) u zajedničkom djelu za identifikaciju biljaka Bilinaru (1873.).[2]

Staništa su joj često zapuštena zemljišta, šumske čistine, kao i sve obradive površine, raste na sunčanim mjestima, na svježim, dobro prozračnim tlima umjereno kisele reakcije. Na području Afrike na obrađenim zemljištima konica se smatra kao pokazatelj visoke plodnosti tla.[3] Kod nas se smatra štetnikom na usjevima jer je nositelj različitih virusa, između kojih virusa brončavosti rajčice (TSWV) i virusa mozaika krastavca (CMV).[4]

Etimologija

Latinsko ime roda Galinsoga dano je u čast ravnatelju madridskog botaničkog vrta Ignacio Mariano Martinez de Galinsoga (1766. – 1797.). Ime vrste parviflora složenica je od latinskih riječi parvus (mali) i flos (cvijet).[5] Vrstu je 1795. opisao španjolski botaničar Antonio José Cavanilles (1745. – 1804.). Na stranim jezicima nazivi su gallant soldier, potato weed (eng.), Kleinblütige Knopfkraut, Kleinblütiges Franzosenkraut (njem.), galinsoga à petites fleurs (fr.), galinsoga comune (tal.), drobnocvetni rogovilček (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i stabljike. Beru se prije pojave cvjetova i pripremaju kuhanjem[6] ili se beru tijekom cvatnje ali se cvjetovi i pupoljci bacaju.[7] U Južnoj Americi listove suše i koriste kao začin raznim jelima.

Galerija fotografija

Podijeli