Ljudevit Farkaš Vukotinović
1813. - 1893.
Ljudevit Farkaš Vukotinović, hrvatski književnik i prirodoslovac, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Hrvatske. Rođen je 13. siječnja 1813. godine u Zagrebu i tijekom svog života ostvario je izvanredne doprinose u književnosti, prirodoslovlju i geologiji.
Školovanje je započeo u Zagrebu, a kasnije nastavio u Velikoj Kaniži i Szombathelyu. Studirao je pravo, prvo u Zagrebu, a potom u Požunu (Bratislavi), gdje je položio odvjetnički ispit 1836. godine.
Istraživanje biljnog svijeta
Vukotinović je ostvario je značajan doprinos botanici i proučavanju biljnog svijeta Hrvatske. Njegova suradnja s učiteljem Josipom Schlosserom (1808. – 1882.) fokusirala se na temeljna istraživanja biljnog svijeta Velebita ali i ukupnu floru Hrvatske te je rezultirala objavljivanjem značajnih djela, uključujući “Syllabus florae croaticae” 1857. i “Flora croatica” 1869. Ova djela postala su temeljna literatura za proučavanje flore Hrvatske i šire regije.
Tijekom tih istraživanja, Ljudevit Farkaš Vukotinović otkrio je nove vrste biljaka, uključujući ranjenika (Anthyllis tricolor koji je danas ipak malo drugačije klasificiran kao Anthyllis vulneraria s pripadajućim podvrstama). Strast prema botanici proširila se i na petrografiju, mineralogiju i geologiju, što je dodatno obogatilo njegovo znanstveno djelovanje. Također je bio jedan od osnivača Nacionalnog muzeja u Zagrebu i služio kao tajnik Gospodarskog društva, ostavljajući dubok i trajan trag u proučavanju prirode i znanstvenom razvoju Hrvatske.
Književni i politički doprinos
Ljudevit Farkaš Vukotinović nije bio samo znanstvenik, već i političar i književnik. Bio je povezan s vodećim ilirskim intelektualcima svog vremena, poput Gaja, Demetra, Rakovca, i Kurelca. Iako je bio plemić, bio je ključni sudionik ilirskog pokreta. Pomogao je pri sastavljanju proglasa o pokretanju časopisa “Novine horvatzske” 1834. godine i sudjelovao u radu istih novina. Kao političar, bio je ključna figura u Hrvatskom saboru i igrao je važnu ulogu u borbi za priznavanje hrvatskog jezika kao službenog jezika 1847. godine. Tijekom Revolucija 1848. u Habsburškoj Monarhiji, Vukotinović je služio kao vrhovni zapovjednik vojske u Križevačkoj županiji i sudjelovao u obrani na rijeci Dravi i u Međimurju.
Njegova politička djelatnost obuhvatila je i otpor uvođenju njemačkog jezika kao službenog jezika, te je isticao državno jedinstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Kao književnik, stvarao je patriotične poezije i pripovijetke, a također je bio suosnivač i urednik književnih časopisa poput “Kolo” i “Leptir”. Njegova zbirka Pjesme i pripovjetke (1838) te drugi književni radovi ostavile su trag u hrvatskoj književnosti.
Ljudevit Farkaš Vukotinović preminuo je 17. ožujka 1893. godine u Zagrebu i pokopan je na Mirogoju. Njegovo bogato nasljeđe obuhvaća politički doprinos, književno stvaralaštvo te znanstvena istraživanja koja su obogatila hrvatsku kulturu i znanost.