Prkos
Portulaca grandiflora
Karakteristike
Prkos (Portulaca grandiflora Hooker) je jednogodišnja zeljasta cvjetnica iz porodice tušnjeva (Portulacaceae). Stabljika je plavkastozelena, polegnuta i razgranata od osnove. Listovi su mekani, mesnati i igličasti, nalaze se na peteljkama i narastu oko 2 centimetra u dužinu. Cvjetovi su krupni, raznolikih boja – mogu biti bijele, žute, narančaste, ružičaste ili crvene boje. Promjera su 2-4 centimetra, u unutrašnjosti su često bijeli te nose izražajne prašnike. Cvatu od lipnja do listopada, otvaraju se ujutro a zatvaraju u sumrak ili za oblačnih dana. Posjećuju ih pčele koje sakupljaju nektar i pelud.
Etimologija
Ime roda Portulaca potječe od latinske riječi portula (mala vrata), zbog otvora na plodu. Kod Plinija se naziv odnosio na tušt (Portulaca oleracea). Ime vrste grandiflora znači velikih cvjetova.[1] Na stranim jezicima nazivi su moss-rose purslane, eleven o’clock, Mexican rose, moss rose, sun rose, rock rose (eng.), Portulakröschen (njem.), pourpier à grandes fleurs (fr.), verdolaga de flor (špa.), onze-horas, beldroega (port.), velecvetni tolščak, velecvetni portulak (slo.).
Stanište i uzgoj
Potječe iz Latinske Amerike, kod nas se uzgaja kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom. Traži obilje sunca i topline. Otporna je biljka, izvrsno podnosi jake žege. Najviše joj odgovaraju siromašna pjeskovita tla.
Sijemo je od ožujka do svibnja, s tim da se u ožujku sije u zatvorenom prostoru a u svibnju, nakon zadnjeg mraza, izravno u vrt. Potreban mu je tjedan do dva da proklija. Bolje uspijeva ukoliko se prvo posije u posudice te kasnije presadi na gredicu. Gnojidba i zalijevanje nisu potrebni. Ukoliko previše gnojimo stvara manje cvjetova i izloženiji je napadu štetnika.
Redovito uklanjamo ocvale cvjetne glavice kako bi potaknuli daljnu cvatnju. Uspješno se sam zasijava, što ponekad može predstavljati problem jer se teško iskorjenjuje. Možemo ga uzgajati u teglicama no u tom slučaju moramo osigurati dobru drenažu.
Srodne vrste
Srodnik prkosa je tušt (Portulaca oleracea). Riječ je o jednogodišnjoj samonikloj biljci okruglaste, sočne stabljike. Listovi su debeli, obrnuto jajoliki. Cvjeta od rujna do listopada žućkastim zvjezdastim cvjetićima. Jestiva je cijela mlada i sočna nadzemna biljka.