Tušt

Karakteristike

Tušt ili portulak (Portulaca oleracea L.) je jednogodišnja sukulentna biljka iz porodice tušnjeva (Portulacaceae). Stabljika je vrlo razgranata, polegnuta tik uz zemlju i raste u širinu puštajući izdanke u svim smjerovima. Stapke su crvenosmeđe, mesnate i sočne, narastu do 30 cm dužine. Listovi su naizmjenični, ovalni, obrnuto jajasti, sjedeći, glatki, debeli i mesnati. Cvjetovi su sićušni i žućkaste boje, smješteni pojedinačno ili po 2-3 u pazušcima listova. Traju svega nekoliko sati za vrijeme sunčanog jutra. Cvatu od srpnja do listopada. Sitno, crno ali brojno sjeme (10,000 po biljci!) stvara se u malim tobolcima. Klije nakon razdoblja dormantnosti u drugoj godini u proljeće, no zadržava sposobnost klijanja i nakon 40 godina.^[1]

Stanište

Tušt je porijeklom iz Indije, no danas je raširen po gotovo cijelom svijetu. Ponegdje se uzgaja no većinom ga nalazimo na sunčanim mjestima plodnih i pjeskovitih zemljišta, kao korov na oranicama i u vrtovima, od nizina do 800 m nadmorske visine.

Uzgoj

Kod nas njegov uzgoj nije nešto popularan ali ako je godina s puno sunca i toplih dana vrlo često raste samonikao. Posjeduje sve odlike korova – otporan je na temperaturne razlike, sušu, podnosi loša zemljišta i vrlo brzo raste. Sjeme sijemo u proljeće čim tlo zatopli. Lagano ga prekrijemo zemljom te održavamo vlažnim. Viti tušta će se samostalno zakorijeniti svugdje gdje im se pokaže priliku. Tako ih se može još i presaditi ukoliko želimo.

Etimologija

Ime roda Portulaca potječe od latinske riječi portula (mala vrata), zbog otvora na plodu i kod Plinija je bio naziv za ovu vrstu. Ime vrste oleracea (zeljast) epitet je koji znači da je upotrebljiv kao povrće.^[2]

Na stranim jezicima nazivi su common purslane, pigweed, little hogweed (eng.), Portulak, Gemüse-Portulak, Sommerportulak (njem.), pourpier, pourpier maraîcher, porcelane (fr.), portulaca, porcellana comune (tal.), verdolaga (špa.), beldroega comum, onze-horas, caaponga, salada-de-negro (port.), navadni tolščak, portulak (slo.).

Upotreba

Sakuplja se cijela nadzemna biljka. Listovi i stapke beru se najbolje prije cvatnje. Najčešće se koriste sirovi kao salata ili kuhaju, no mogu se i konzervirati. Cvjetovi i sjeme također su jestivi, sjeme možemo samljeti u brašno. Hranjivost tušta općenito nije velika, većinom sadrži vodu (92-95%), no listovi ipak sadrže vitamin C (20-50 mg%), karotin (1,5-5 mg%) a i ostatak biljke ima nešto bjelančevina (1-2,2%), ugljikohidrata (1,3-2,2%), masti 0,3-0,4%), dosta željeza, kalcija i fosfora.^[3]

Tušt također pokazuje biocidna svojstva, djeluje protiv insekata, gljivica i nematoda.^[4]

Srodne vrste

Srodnik tušta je prkos (Portulaca grandiflora), biljka čiji su cvjetovi ogromni (kao što i samo latinsko ime vrste grandiflora govori) te se uzgaja kao ukrasna biljka u cvjetnjacima.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet