Pravi vrganj Boletus edulis

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Boletales
Porodica:
Vrsta:
Boletus edulis
Sinonimi:
Ceriomyces crassus Battarra, Boletus solidus Sowerby, Leccinum edule (Bull.) Gray, Dictyopus edulis (Bull.) Forq.

Karakteristike

Pravi vrganj (Boletus edulis Bull.) je vrsta jestive gljive iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Klobuk je svijetao ili tamnosmeđ, u početku poluokruglast, kasnije postane otvoren, vlažan, ljepljiv, širok 5-25 cm. Cjevčice su bijele, kasnije žućkaste ili zelenkaste, na pritisak ne mijenjaju boju. Stručak je pun, odebljan, pogotovo u donjem dijelu, visok 5-12 cm, debeo 2-6 cm. Meso je bijelo, u mladosti je tvrdo, kasnije postane spužvasto, ugodnog je mirisa i okusa. Spore su vretenaste, glatke, otrusina je smeđa.

Stanište

Rasprostranjen je na području gotovo cijele sjeverne polutke, u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama od ljeta do jeseni. Staništa su mu vapnenasta tla crnogoričnih, listopadnih ili miješanih šuma, možda ga se najčešće nađe upravo u blizini jele (Abies alba) i smreke (Picea abies). Možemo ga naći od nizinskog do planinskog područja.

Etimologija

Latinski naziv roda Boletus potječe od grčke riječi bolos (izraslina, grumen). Ime vrste edulis znači jestiv. Na stranim jezicima nazivi su cep, penny bun, king bolete (eng.), Gemeine Steinpilz, Fichten-Steinpilz, Herrenpilz, Edelpilz (njem.), cèpe de Bordeaux, cèpe du Périgord, gros pied (fr.), porcino (tal.), porro, hongo, seta calabaza (špa.), míscaro, tortulho (port.), jesenski goban, jurček, smrekovec (slo.).

Upotreba

Jestiva je gljiva i vrlo cijenjena. Može se konzumirati sirovi, termički obrađen, može se sušiti i kiseliti.

Galerija fotografija

Podijeli