Oštrolisna šparoga Asparagus acutifolius

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Vrsta:
Asparagus acutifolius
Sinonimi:
Asparagus corruda Scop., sparagus brevifolius Tornab.

Karakteristike

Oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.) je trajna vazdazelena biljka iz porodice šparoga (Asparagaceae). Stabljika je polegnuta ili uzdižuća, jako razgranata, bridasta, uzdužno fino izbrazdana, glatka ili bradavičava, u donjem dijelu čestu drvenasta, visoka do 100 cm. Listovi su sitni, ljuskasti, u pazušcima se razvija po 5-30 igličastih, krutih, tvrdih i oštro ušiljenih filokladija dužine 5-10 mm, debljine 5 mm. Cvjetovi su dvodomni, jednospolni, sitni, dugi oko 3 mm, zvonasti, žućkastozeleni, mirisni, pojedinačni ili skupljeni po 2-4 zajedno. Prašnika ima 6, tučak je jedan s nadraslom plodnicom. Cvate od travnja do lipnja. Plod je mesnata, okrugla, u početku zelena, kasnije crna boba veličine graška, dozrijeva u listopadu a sadrži 1-3 crne sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi od južnoj Europi od Francuske i Pirineja do Turske, te u sjevernoj Africi. Raste na toplim staništima, u svijetlim šumama, uz šumske putove, u šikari i makiji, među grmljem i kamenjem. Razmnožava se sjemenom i dijeljenjem.

Etimologija

Latinsko ime roda Asparagus potječe od grčke riječi spargao (izbijam), zbog razvoja izdanaka iz tla. Ime vrste acutifolius ukazuje na šiljaste listove.[1]

Na stranim jezicima nazivi su wild asparagus (eng.), Spitzblättriger Spargel (njem.), asperge sauvage, asperge à feuilles aiguës (fr.), asparago selvatico, asparago spinoso (tal.), espárrago triguero (špa.), ostrolistni beluš (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi izboji a sjemenke se mogu koristiti kao nadomjestak za kavu, sadrže oko 15% masnog ulja.[2]

Galerija fotografija

Podijeli