Oštrolisna šparoga Asparagus acutifolius

Oštrolisna šparoga

Taksonomija

Plantae
carstvo
Carstvo:
Plantae
Red:
Asparagales
Porodica:
Asparagaceae
Rod:
Asparagus
Vrsta:
Asparagus acutifolius
Sinonimi:
Asparagus corruda Scop., sparagus brevifolius Tornab.
Narodna imena:
grmolika šparoga, sparožina, šparog, beluš
Dimenzije:
do 100 cm visine
Cvatnja:
i ii iii iv v vi vii viii ix x xi xii
Značajke:
jestiva
Kategorija
Samoniklo jestivo bilje
Oznake
asparagaceae, asparagus, oštrolisna šparoga
Traži pojam
oštrolisna šparoga
Srodne vrste
Šparoge
Šparoga Asparagus officinalis
Print

Karakteristike

Oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.) je trajna vazdazelena biljka iz porodice šparoga (Asparagaceae). Stabljika je polegnuta ili uzdižuća, jako razgranata, bridasta, uzdužno fino izbrazdana, glatka ili bradavičava, u donjem dijelu čestu drvenasta, visoka do 100 cm. Listovi su sitni, ljuskasti, u pazušcima se razvija po 5-30 igličastih, krutih, tvrdih i oštro ušiljenih filokladija dužine 5-10 mm, debljine 5 mm. Cvjetovi su dvodomni, jednospolni, sitni, dugi oko 3 mm, zvonasti, žućkastozeleni, mirisni, pojedinačni ili skupljeni po 2-4 zajedno. Prašnika ima 6, tučak je jedan s nadraslom plodnicom. Cvate od travnja do lipnja. Plod je mesnata, okrugla, u početku zelena, kasnije crna boba veličine graška, dozrijeva u listopadu a sadrži 1-3 crne sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi od južnoj Europi od Francuske i Pirineja do Turske, te u sjevernoj Africi. Raste na toplim staništima, u svijetlim šumama, uz šumske putove, u šikari i makiji, među grmljem i kamenjem. Razmnožava se sjemenom i dijeljenjem.

Etimologija

Latinsko ime roda Asparagus potječe od grčke riječi spargao (izbijam), zbog razvoja izdanaka iz tla. Ime vrste acutifolius ukazuje na šiljaste listove.[1]

Na stranim jezicima nazivi su wild asparagus (eng.), Spitzblättriger Spargel (njem.), asperge sauvage, asperge à feuilles aiguës (fr.), asparago selvatico, asparago spinoso (tal.), espárrago triguero (špa.), ostrolistni beluš (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi izboji a sjemenke se mogu koristiti kao nadomjestak za kavu, sadrže oko 15% masnog ulja.[2]

Galerija fotografija

Literatura

  1. , (.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
  2. , (.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec, ISBN: 86-393-0172-7
  3. , (.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost, ISBN: 86-01-02554-4
  4. , , (.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit", ISBN: 978-953-7552-08-4
  5. , (.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga, ISBN: 953-0-60545-5

Podijeli