Šparoga Asparagus officinalis

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Vrsta:
Asparagus officinalis

Karakteristike

Šparoga (Asparagus officinalis L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Iz mnogobrojnim pupova u proljeće izbijaju uspravni, cilindrični izdanci prekriveni mesnatim ljuskama na vrhu. Stabljika je uspravna, jako razgranata, pri dnu deblja i odrvenjela, naraste i do 2 metra visine. Korijenje je zadebljalo, dugo i do 100 cm. Listovi su ljuskavi. Cvjetovi su sitni, zvonasti, žutozeleni, pojedinačni su ili skupljeni po 2-4 zajedno, nalaze se na dugim i tankim stapkama u pazušcima listova. Dvodomna je biljka, muški i ženski cvjetovi rastu na zasebnim biljkama. Muški cvjetovi nose šest prašnika koji su na dugim prašničkim nitima te zakržljali tučak. Ženski cvjetovi imaju tučak s nadraslom plodnicom te šest zakržljalih prašnika. Plodovi su male crvene bobe veličine graška koje sadrže sitne crne sjemenke.

Šparoge prirodno rastu kod nas u Primorju no uzgajaju se kao povrtna kultura i u kontinentalnom dijelu. Razmožavaju se sjemenom i podancima.

Etimologija

Latinsko ime roda Asparagus potječe od grčke riječi spargao (izbijam), zbog razvoja izdanaka iz tla.[1] Ime vrste officinalis uobičajen je naziv za istaknutu vrstu u rodu zbog ljekovitosti. Na stranim jezicima nazivi su asparagus (eng.), Gemüsespargel, Gemeiner Spargel (njem.), asperge (fr.), asparago, asparagio (tal.), espárrago (špa.), aspargo, espargo (port.), beluš, špargelj (slo.), špargla (sr.).

Uzgoj

Šparoge su višegodišnje biljke te se prve godine siju i ostave se dvije godine na miru. U trećoj godini mogu se brati tokom travnja i dio svibnja kada izdanci probiju na povrišnu. Mogu se nabaviti i jednogodišnje sadnice koje se sade na udaljenost 50 cm. Trajan je nasad koji se može iskorištavati godinama.

Šparogama odgovara toplo i sunčano mjesto, hranjivo, propusno i lagano, pjeskovita zemlja. Tlo mora biti duboko zbog korijena koje može ići i do četiri metra u dubinu.

Popularan je način dobivanja bijelih šparoga. Potrebno je šparogama uskratiti svjetlost prekrivši ih folijom koja ne propušta svjetlost, tako neće razvijat klorofil i neće razviti zelenu boju. Takva šparoga je okusom blaža i ima i više vitamina.

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci šparoga. Jedu se kuhani, no oni mekši se mogu jesti i sirovi. Osim što su delikatesno jelo, pospješuju rad bubrega i izlučivanje mokraće. Sjemenke se mogu pržiti te kuhati i konzumirati kao nadomjestak za kavu.[2]

Galerija fotografija

Podijeli