Orah

Karakteristike

Obični ili pitomi orah (Juglans regia L.) je listopadno stablo iz istoimene porodice oraha (Juglandaceae). Visoko je do 30 metara sa slabije razgranatom ali širokom, prozračnom krošnjom i snažnim glavnim granama. Deblo je široko i više od metar u obujmu, brzo se grana u snažne, prema gore povinute, debele grane. Kora je u mladosti glatka i siva, kasnije tamna, debela do 2 cm i s uzdužnim brazdama. Korijenov sustav je snažan i vrlo razgranat, sa snažno razvijenom glavnom žilom. Mladi izboji su debeli, valjkasti, goli, zelenkastosmeđi do sivosmeđi, prekriveni svjetlim lenticelama. Pupovi su veliki, sa 2-4 sivosmeđe, maljave ljuske, vršni pupovi su jajasti, ušiljeni, znatno veći od postranih koji su kuglasti i otklonjeni od izboja. Listovi su naizmjenični, dugi 20-50 cm, neparno perasti i sastavljeni od 5-9 lisaka. Liske su eliptičnog oblika, duge 5-15 cm, široke do 5 cm, na osnovi zaobljene, na rubovima cjelovite ili tek malo nazubljene, na vrhu ušiljene, nalaze se na kratkim peteljkama, jedino je vršna liska veća i ima dužu peteljku.

Cvjetovi su jednospolni i jednodomni. Ženski cvjetovi razvijaju se pojedinačno ili su po 2-4 u skupinama, nalaze se na završecima ovogodišnjih izdanaka. Cvjetove čine tučak i 2 brakteje, plodnica im je podrasla i sadrži jedan sjemeni zametak. Muški cvjetovi skupljeni su po 100-150 u oko 5-15 cm duge debele i viseće rese, a nalaze se se na prošlogodišnjim grančicama, razvijaju se odmah poslije listanja. Sjedeći su, čine ih ocvijeće sastavljeno od 4 zelenkasta listića i prašnici kojih ima 6-40 a prašničke niti su im vrlo kratke. Orah cvate u travnju i svibnju a oprašuje ga vjetar. Pčele posjećuju cvjetovi i sakupljaju puno peluda no jedva malo nektara. Plod je okruglasta koštunica veličine 3-5 cm koja dozrijeva u rujnu. Obavijena je glatkim, zelenim i mesnatim ovojem debljine oko 3 mm, dozrijevanjem posmeđi. Unutar se nalazi koštica veličine 3-4 cm, ima čvrstu ljusku koja puca na dvije polutke i otkriva žućkastubijelu, kvrgavu sjemenku. Dozrijeva u rujnu.

Stanište i uzgoj

Prirodno raste na planinskom području središnje i Male Azije, na svijetlim staništima u miješanim listopadnim šumama, na vlažnim ili sušim, plodnim, dubokim, pjeskovitim ili kamenitim, vapnenastim tlima. U Europi se uzgaja kao jestiva biljka ili rjeđe kao ukrasna vrsta u parkovima. Otporan je na gradska onečišćenja, brzo raste a može živjeti do 400 godina.

Orah je osjetljiv tijekom cvjetanja na mraz i niske temperature, iako postoji i otporna bugarska sorta. Zbog snažnog korijenovog sustava nije ga pametno saditi uz ljudske nastambe i na mjesta gdje nema prostora razvijat se. No upravo zbog tog razloga orah može uspijevati na suhim i manje plodnim tlima, te služiti za vezivanje klizišta. Smatra se da orah razmnožen iz sjemena razvija jaku i duboku glavnu žilu, no onaj razmnožen cijepljenjem ide više u širinu nego u dubinu.

Poznato je kako uz orah ne vole rasti druge biljke. Mladi listovi imaju jak miris i odbijaju mnoge štetnike, čak i kod drugih voćnih vrsta u blizini oraha.

Plodovi se obično beru u rujnu i listopadu, te nakon što se odstrani vanjska opna, suše na prozračnom mjestu. Od jednog stabla godišnje se može sakupiti i 50 kg oraha.

Najznačajnije sorte

• ‘Džinovski‘ – sjemenjak koji je stvoren selekcijom prirodne populacije oraha u Bugarskoj
• ‘Drnovski‘ – također dobiven selekcijom prirodne populacije bugarskih oraha, a ime nosi po gradu Drnovu.

Razmnožavanje oraha

Orah se najčešće razmnožava sjemenom (generativno razmnožavanje) i cijepljenjem (vegetativno). Vrlo su rijetki slučajevi razmnožavanja izdancima.

Razmnožavanje sjemenom ne osigurava prenošenje svih pozitivnih odlika na nova stabalca a također imaju i kasniji početak rađanja. Prvi plodovi mogu se očekivati nakon 7-8 godina. Većinom se njime razmnožava da se dobe podloge na kojima će se cijepiti sorta željenog oraha. No sjeme vrlo dobro klija i sadi ga se na dvostruku dubinu promjera samog ploda. Ako se sije u proljeće koriste se prethodno stratificirani plodovi.

Na cijepljenim sadnicama mogu se očekivati prvi plodovi već nakon 2-3 godine. Najčešća podloga za uzgoj je ista vrsta običnog oraha, no može ga se također cijepiti i na crni orah (Juglans nigra). Ona se najčešće koristi u Kaliforniji a tako uzgojena biljka odlikuje se otpornošću prema medenjači (Armillaria mellea).

Etimologija

Latinsko ime roda juglans je skraćeno od Jovis (Jupiter) i glans (žlijezda) što bi se prevelo kao Jupiterov žir.^[1]Ime vrste regia potječe od riječi regis (kralj) te znači kraljevski, zbog cijenjenih plodova plodova u usporedbi s drugim srodnim vrstama. Zbog staništa u Maloj Aziji poznat je i pod nazivom perzijski orah. Na stranim jezicima nazivi su Persian walnut, English walnut, common walnut (eng.), Echte Walnuss (njem.), noyer commun, calottier, écalonnier, gojeutier, noyer royal (fr.), noce da frutto, noce bianco (tal.), nogal común, nogal europeo, nogal español, nuez de Castilla (špa.), nogueira-comum (port.), navadni oreh (slo.).

Upotreba

Listovi se beru u proljeće te se suše na prozračnom mjestu. Bogati su trjeslovinama zbog čega su korisni kod odraslih osoba protiv proljeva a zbog sadržaja juglona, koji pokazuje djelovanje protiv gljivica i parazita, korisni su kod infekcija probavnog sustava. Bogati su vitaminom C (4000 mg%) zbog čega su se koristili za industrijsko dobivanje vitaminskih koncentrata.^[2]

Fermentiranjem listova može se dobiti ukusan čaj – listovi se nakon sakupljanja ostave da odstoje 24 sata, potom se usitne, poslože u niskom pladnju i prekriju vlažnom krpom te tako ostave na toplom mjestu daljnjih 24 sata. Naposljetku se dobro osuše na otvorenoj pećnici na 40°C.^[3]

Od nedozrelih plodova ubranih u lipnju izrađuje se macerat kojim se koža maže prije sunčanja kako bi dobila lijepu, preplanulu boju.

• U staklenku željene veličine stave se nedozreli plodovi te preliju biljnim uljem po želji (npr. maslinovo ulje). Nakon što odstoji mjesec dana, filtrira se te koristi prema potrebi.

Zeleno, mesnato usplođe kod nedozrelih plodova izrazito je bogato vitaminom C (1800 mg%), sakupljaju se u srpnju i koriste za pripremu kompota i marmelada.

Dozreo plod bere se u drugom dijelu jeseni. Što se kasnije sabire time ga ne treba čistiti jer ga kiše operu i ovojnica se sama raspadne. Nakon sakupljanja potrebno ga je staviti sušiti. Sjemenke se konzumiraju sirove i cjelovite ili ih se melje. Vrlo su hranjive, sadrže 55-65% masnog ulja, 15% bjelančevina, 15% ugljikohidrata, kalij, magnezij, fosfor, željezo i vitamine grupe B.^[4] Zbog visokog sadržaja masnog ulja služe za proizvodnju vrlo hranjivog biljnog ulja.

Orahovo drvo zbog trajnosti, tvrdoće i elastičnosti odlične je kvalitete te se koristi za izradu pokućstva, parketa i sl.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec ^{a b c}
3. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
5. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
6. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
7. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster