Sivi orah
Juglans cinerea
Karakteristike
Sivi orah (Juglans cinerea L.) je listopadno stablo iz istoimene porodice oraha (Juglandaceae). Naraste do 30 m visine, krošnja je široko jajasta. Korijenski sustav je dobro razvijen s jakom glavnom žilom. Deblo je promjera do 120 cm, kora je siva do sivosmeđa i izbrazdana. Mladi izdanci su sivi i dlakavi. Listovi su svijetlozeleni, dugi 40-70 cm, složeni, sastavljeni od 11-19 izduženo jajastih lisaka koje su dlakave, ušiljenog vrha i sitno nazubljenih rubova, duge 5-10 cm, široke 3-5 cm. Muški cvjetovi su rese duge 6-13 cm, ženski cvjetovi skupljeni su po 3-8 u grozdaste cvatove. Cvate istovremeno s listanjem u svibnju i lipnju. Plod je izduženo jajasta, drvenasta koštunica ušiljenog vrha, velika 7-10 cm, ovoj je svijetlosive boje, gusto dlakav i ljepljiv. Dozrijeva u rujnu i listopadu.
Stanište
Rasprostranjen je u sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Otporan je na mraz i na niske temperature. Brzog je rasta ali niskog je životnog vijeka, rijetko živi više od 75 godina. Traži sunčano mjesto, odgovaraju mu plodna, duboka i dobro drenirana zemljišta.
Etimologija
Latinsko ime roda juglans je skraćeno od Jovis (Jupiter) i glans (žlijezda) što bi se prevelo kao Jupiterov žir. Ime vrste cinerea znači pepeljast. [1] Na stranim jezicima nazivi su butternut, white walnut (eng.), Butternuss, Graue Walnuss, Graunuss, Weiße Walnuss (njem.), noyer cendré, noyer blanc, noyer à beurre (fr.), nogal blanco americano (špa.), sivi oreh (slo.).
Upotreba
Plodovi su jestivi i ukusni, no kako su male veličine u pravilu se ne koriste za jelo.
Drvo je svijetlosmeđe, lagano, dobro se polira, otporno je na truljenje, koristi se za izradu furnira i namještaja.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga