Preskoči do glavnog sadržaja

Medenjača

Armillaria mellea

Karakteristike

Medena puza ili medenjača (Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm.) je vrsta jestive gljive iz porodice Physalacriaceae. Klobuk je žut do tamnosmeđ kao med, na tjemenu je znatno tamniji, rub je više sivkast, širok 5-15 cm, mesnat, u početku je polukuglast, kasnije postane ispupčen i naposljetku otvoren, kožica je po kišnom vrmenu ljepljiva, prekrivena je sitnim, tamnim ljuskama koje kasnije potpuno nestanu, na rubovima je tanak i podvinut, kasnije rastvoren. Listići su u početku bijeli, kasnije crvenkasti, srednje gusti, prirasli su na stručak po kojem silaze. Stručak je valjkast, vitak, uvijen, tvrd i vlaknast, u početku je pun, kasnije postane šupalj, ljuskav, žutosmeđe je boje, prema dnu tamniji i u donjem dijelu malo odebljan, naraste do 15 cm visine. Na vrhu ima trajni vjenčić koji je bijel, debeo i naboran .Meso je bjelkasto, tvrdo, žilavo, u stručku vlaknasto i spužasto, neugodnog mirisa, okus je kiselkast do gorak. Spore su eliptične, otrusina je bijela.

Stanište

Česta je gljiva, raste u skupinama od kraja ljeta i u jesen. Stanište su odumrla listopadna stabla (hrast, grab), ali raste i na crnogoričnim panjevima.

Etimologija

Ime vrste mellea dobila je zbog žute boje kao med. Janda (op. a., vjerojatno Josip Janda, 1846. – 1896., prirodoslovac i pisac, preveo je knjigu M. V. Lorinsera Najvažnije jestive, sumnjive i otrovne gljive) joj je dao naziv medenjača prema latinskom nazivu.[1] Na stranim jezicima nazivi su honey fungus (eng.), Honiggelbe Hallimasch, Gemeiner Hallimasch (njem.), armillaire couleur de miel (fr.), chiodino (tal.), sivorumena mraznica, mraznica, prava štorovka (slo.).

Upotreba

Uvjetno je jestiva gljiva. Koristi se samo klobuk, stručak je tvrd i vlaknast. Teško je probabljiva, osjetljivim osobama se ne preporuča jer može izazvati lakša trovanja, probavne tegobe i povraćanje. Obavezno se kuha da se toksini unište i kuhana voda se odlije, može se sušiti ili kiseliti u octu.

Galerija fotografija

Pregled lokacija