Obuvena suncobranka
Lepiota clypeolaria
Karakteristike
Obuvena suncobranka ili bjelonoga štitarka (Lepiota clypeolaria (Bull.) P.Kumm.) je nejestiva vrsta gljive iz porodice pečurki (Agaricaceae). Klobuk je bijeli i cijeli je prekriven sitnim smeđim ljuskama, također i na rubu. U početku je stožastog oblika, kasnije bude izbočen i raširen, u sredini ima izraženo smeđe ispupčenje. Širok je 4-8 cm. Listići su bijeli ili blijedožućkasti, gusti, mekani, nejednaki, slobodni. Spore su vretenaste, bijele, glatke, otrusina je bijela. Stručak je visok 5-8 cm, promjera 3-10 mm, valjkast, šupalj, lomljiv, bijeli ili blijedožućkast. U sasvim gornjem dijelu je gladak no inače je sav izraženo prekriven bijelim ljuskama. Meso je bijelo do blijedožuto, mekano, slabog mirisa.
Stanište
Rasprostranjena je u cijeloj sjevernoj polutki (Europa, Azija, Sjeverna Amerika), kao i u Južnoj Americi. Stanište su sve listopadne, crnogorične i mješovite šume gdje raste na tlu bogatom humusom. Često raste pojedinačno ili u manjim skupinama u kasno ljeto i u jesen.
Etimologija
Naziv roda Lepiota potječe od latinske riječi lepis (ljuska), zbog ljuskavog klobuka. Ime vrste clypeolaria potječe od latinske riječi clypeus (štit), zbog oblika klobuka. Na stranim jezicima nazivi su shield dapperling, shaggy-stalked Lepiota (eng.), Wolliggestiefelte Schirmling, Wollstiel-Schirmling (njem.), lépiote en bouclier (fr.), lepiota en escudo (špa.), obuti dežniček (slo.).
Prvi ju je 1789. godine opisao francuski botaničar i mikolog Jean Baptiste François Pierre Bulliard (1742. – 1793.) da bi ga 1871. njemački mikolog Paul Kummer (1834. – 1912.) opisao kao vrstu roda Lepiota.
Upotreba
Nejestiva je gljiva. Stari autori smatrali su je jestivom, neki moderni autori smatraju je otrovnom.
Galerija fotografija
Literatura
- Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce
- Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske
