Obalna dikica
Xanthium strumarium ssp. italicum
Karakteristike
Obalna dikica (Xanthium strumarium L. ssp. italicum (Moretti) D.Löve) je jednogodišnja zeljasta iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, razgranata, prekrivena crvenim mrljama, zbog krutih dlaka hrapave je teksture, naraste do 100 cm visine. Korijen je vretenast. Listovi su naizmjenični, okruglasti, jednostavni ili trorežnjasti, rijetko pilastih rubova, na obje strane imaju ukočene, kratke dlake, na licu su tamnozeleni, naličje im je svjetlije, imaju peteljku dugu 5-15 cm. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, skupljeni u glavičaste cvatove. Muški cvatovi nalaze se u gornjem dijelu stabljike, sadrže jedan red ovojnih listova, pašnika ima 5. Ženski cvatovi su ispod njih u pazušcima listova. Cvate od srpnja do rujna. Plod je oko 2 cm dug jajasti tobolac prekriven gustim bodljama, u početku zelen, dozrijevanjem postane tamnosmeđe boje. Sadrži dvije sjemenke no samo jedna od njih ubrzo klija, dok druga ne klija dok ne prođe neko vrijeme, kako bi se povećala sposobnost preživljavanja.[1]
Stanište
Porijeklom iz Sjeverne Amerike, danas je širom rasprostranjena kao invazivna biljka. U Hrvatskoj je prvi puta zabilježena 1958. godine na području Zagreba i okolice.[2] Raste svijetlim i toplim staništima, na zapuštenim površinama, uz putove, na obalama rijeka, na vlažnim i muljevitim tla, često u većim skupinama.
Etimologija
Latinsko ime roda Xanthium potječe od grčke riječi xanthos (žut), zbog bojanja kose biljkom u žuto. Ime vrste strumarium znači onaj koji liječi gušu.[3] Na stranim jezicima nazivi su rough cocklebur, clotbur, common cocklebur, large cocklebur, woolgarie bur (eng.), Gewöhnliche Spitzklette (njem.), lampourde d’Orient, lampourde à gros fruits (fr.), nappola minore (tal.), bardana común (špa.), navadni bodič (slo.).
Upotreba
Sjemenke su jestive, bogate su bjelančevinama i mastima. Mogu se jesti sirove ili mljeti te koristiti kao brašno. Od listova se može dobiti žuta boja.[4]
Galerija fotografija
Literatura
- Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
- Toni Nikolić, Božena Mitić, Igor Boršić, (2014.), Flora Hrvatske: invazivne biljke, Zagreb: Alfa
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
