Muška paprat
Dryopteris filix-mas
Karakteristike
Šumska ili muška paprat (Dryopteris filix-mas (L.) Schott) je trajna zeljasta biljka iz porodice papratki (Dryopteridaceae). Podanak je ukoso položen, mesnat i dug do 30 cm. Mladi listovi uvijeni su poput puževe kućice, kasnije se odmotaju i narastu do 120 cm dužine i do 50 cm širine, nalaze se na 5-30 cm dugim, malo žljebasto udubljenim, žućkastim peteljkama koje su obrasle smeđim ljuskama. Dvostruko su perasto razdijeljeni, plojka im je 2-4 puta dulja od peteljke, na vrhu su suženi, na licu su tamnozeleni, naličje im je svjetlije i tamo se nalaze dvoredne nakupine sporangija koje otpuštaju spore kako dozrijevaju u razdoblju od lipnja do kolovoza.
Stanište i uzgoj
Rasprostranjena je na području sjeverne polutke, u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Staništa su joj sjenovita i vlažna mjesta listopadnih i crnogoričnih ili miješanih šuma, nalazimo je od nizina do 2000 m nadmorske visine. Razmnožava se sporama.
Uzgaja se kao ukrasna biljka, značajni neki kultivari su:
- “Barnesii” – listovi su vrlo uspravnog rasta, dugi do 100 cm, široki do 15 cm, jako su suženi a manji listići se preklapaju
- “Bollandiae” – uspravna forma, često oboli premda snažna
- “Decomposita” – visoka forma s jako razdijeljenim listićima
- “Furcans” – listići su razdijeljeni na vrhu
- “Incisa” – visoka do 150 cm, lisovi do 40 cm široki, listići dugi do 4 cm, vršci usječeni
- “Lux-lunea” – visoka oko 60 cm, na rubovima listovi imaju svijetlo žutozelene mrlje
Etimologija
Latinsko ime roda Dryopteris izvedeno je od grčkih riječi drys (hrast, šuma) i pteris (paprat), a navodno potječe prema šumskim nimfama Drijadama koje su živjele u hrastovim šumama. Ime vrste filix-mas znači muška paprat (filix – paprat, mas – muškarac).[1] Na stranim jezicima nazivi su male fern, worm fern (eng.), Echter Wurmfarn, Gewöhnlicher, Gemeiner Wurmfarn, Männerfarn (njem.), fougère mâle (fr.), felce maschio (tal.), helecho macho común, dentabrón (špa.), navadna glistovnica (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi izdanci koji se sakupljaju kada su još smotani u spiralu, mogu se konzumirati kuhani ili prženi. Stari listovi sadrže mnogo celuloze i nisu više za jelo, mogu biti i škodljivi. Podanak je otrovan, u prošlosti su ga koristili kao sredstvo za izliječenje trakavice.[2] U većim količinama izaziva povraćanje, proljev, glavobolju, drhtavicu, oštećenje jetre, mrežnice i očnog živca sa sljepoćom. Za odraslu osoba smrtna doza je 20 g, smrt nastupa otkazivanjem srca i disanja.[3]
Za stoku koja ju jede u većim količinama kada u proljeće nema druge hrane dokumentirana su otrovanja. Simptomi su nekoordinirani pokreti, djelomična ili potpuna sljepoća no smrtnost je mala.[4]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
- W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga