Mirisavi ruj

Karakteristike

Mirisavi ruj (Rhus coriaria L.) je listopadni grm ili nisko stablo iz porodice vonjača (Anacardiaceae). Naraste 1-3 metra visine. Korijenov sustav je površan i gusto razgranat. Kora je tanka, sivosmeđa, u početku na mladim izbojima gusto žljezdastodlakava. Pupovi su gusto prekriveni svijetlosmeđim dlačicama. Listovi su složeni, neparno perasti, dugi 12-20 cm, čine ih 11-15 listića koji su dugi 2-4 cm, nazubljenih rubova, na naličju dlakavi. Dvodomna je biljka, razlikujemo muške i ženske biljke. Cvjetovi su dvospolni, bjelkastozelenkasti, skupljeni u grozdaste cvatove duge do 25 cm. Cvate u lipnju i srpnju. Plodovi su male, okruglaste, crvenosmeđe koštunice koje sadrže sitno, crno sjeme. Dozrijevaju u jesen i dugo kroz proljeće ostaju na stablu.

Stanište

Rasprostranjen je u južnoj Europi, u jugozapadnoj i srednjoj Aziji. Raste u šikarama, na sunčanim do polusjenovitim područjima, na umjereno kiselim tlima,  do 1300 m nadmorske visine. Razmnožavanje se vrši sjemenom i vegetativnim putem reznicama i korijenskim izdancima. Podnosi siromašna tla, velike je izbojne snage iz korijena.

Etimologija

Latinski naziv roda Rhus vjerojatno potječe od grčke riječi rhodo (crven), zbog boje plodova a naziv je još koristio Teofrast (371. pr. Kr. – 287. pr. Kr.) za vrstu.^[1] Ime vrste coriaria znači kožast, vjerojatno zbog prisustva tanina zbog čega se biljka koristila za štavljenje kože.

Na stranim jezicima nazivi su Sicilian sumac, tanner’s sumach, elm-leaved sumach (eng.), Gerber-Sumach, Gewürz-Sumach, Sizilianischer Sumach, Färberbaum (njem.), sumac des corroyeurs, sumac des voyageurs, redoul (fr.), sommacco siciliano (tal.), zumaque (špa.).

Upotreba

Plodovi se beru prije nego što posve dozre, suše se i melju u prah, miješaju se sa soli i drugim začinima te se koriste kao začinske mješavine. Zdrobljeni plodovi mogu se potopiti u vodu na 10-15 minuta, tekućina se procijedi, zasladi i pije kao limunada.^[2]

Listovi i izboji sadrže crnu boju, korijen i plodovi daju crvenu boju dok kora daje žutu. Listovi se koriste za aromatiziranje duhana. U nekim zemljama (Španjolska, Italija, Iran, Afganistan) mirisavi ruj se uzgaja radi proizvodnje tanina.^[3]

Galerija fotografija

Literatura

1. Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Peter Hanelt, Institute of Plant Genetics and Crop Plant Research, (2001.), Mansfeld’s Encyclopedia of Agricultural and Horticultural Crops: Except Ornamentals, Berlin: Springer
4. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost

Autorska prava fotografija

• Dedda71
• Dedda71
• Bourrin Oman
• Bourrin Oman
• Bourrin Oman
• Lazaregagnidze