Kiseli ruj

Karakteristike

Kiseli ruj (Rhus typhina L.) je listopadno stablo iz porodice vonjača (Anacardiaceae). Raste kao grm ili najčešće kao tek 5-6 metara visoko stablo, iako može dosići visinu i 12 metara. Prepoznatljivo je po perasto složenim listovima kao što ima pajasen te tamnocrvenih uspravnih grozdova. Krošnja je široka, mladi izboji su tamnocrvenkasti, debeli i obrasli gustim dlakama. Listovi su naizmjenični, dugi do 50 cm, neparno perasti, sastavljeni od mnogih lancetastih, dugo ušiljenih i grubo pilastih lisaka, na licu su zeleni, naličje je sivozeleno. Tijekom jeseni listovi poprime jarko crvenkastu boju te stablo izgleda vrlo dekorativno. Cvjetovi su jednospolni, sitni, neugledni, zelenkastožuti, skupljeni u 15-20 cm dugim piramidalnim grozdovima. Cvatu u u svibnju i lipnju kada ih salijeću pčele koje skupljaju nektar i pelud. Plodovi su gusto obrasli uspravni, tamnocrveni grozdovi dužine do 20 cm. Svaki plod je okrugla bobica s vrlo malo mesa, gusto obrasla dlačicama. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu no održe se na stablu i tijekom zime.

Stanište

Prirodno potječe iz istočne Sjeverne Amerike a u Europu je unešen u Europu u 17. stoljeću. Može ga se naći na rubovima šuma i šikara ili kao posađeno dekorativno stablo u parkovima i dvorištima.

Uzgoj

Ruj se samostalno razmnožava sjemenom, korijenovim reznicama i izdancima. Mladi izboji iskopaju se i odrežu kao reznice te posade u vlažni i dobro dreniran supstrat. Nakon godinu dana kada sadnice narastu presade se na željeno trajno mjesto. Brzog je rasta. Jednom posađen ruj stalno stvara nove izdanke i ako mu se dopusti može se razmahati u invazivnu vrstu. Može rasti na suhim, siromašnim tlima i saditi se za spriječavanje naleta vjetra. Tolerira gradska onečišćenja zraka. Odgovara mu sunčan i polusjenovit položaj.

Poznati kultivar ‘Laciniata‘ ima urezane listove koji ujesen poprime crvenu boju.

Etimologija

Latinski naziv roda Rhus vjerojatno potječe od grčke riječi rhodo (crven), zbog boje plodova a naziv je još koristio Teofrast (371. pr. Kr. – 287. pr. Kr.) za vrstu mirisavi ruj (Rhus coriaria).^[1] Ime vrste typhina znači oblika rogoza,^[2] možda zbog izgleda zbijena cvata. Na stranim jezicima nazivi su staghorn sumac, stag’s horn sumach (eng.), Essigbaum oder Hirschkolbensumach (njem.), sumac vinaigrier, sumac amaranthe, sumac à bois poilu, vinaigrier (fr.), sommaco americano (tal.), rus, zumaque de Virginia (špa.), sumagre da Virginia (port.), octovec (slo.).

Upotreba

Krajem ljeta i kroz jesen sakupljaju se tamnocrveni plodovi. Od njih su još sjevernoamerički indijanci radili napitak. Grubo se nakidaju, preliju hladnom vodom iostave 20-30 minuta. Tekućina se procijedi i prema želji zasladi.^[3]

I listovi i plodovi bogati su taninima, sušeni listovi ih sadrže oko 25%. Koriste se i kao bojilo ali osjetljivih osoba mogu izazvati alergijsku reakciju.

Galerija fotografija

Literatura

1. Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga