Medvjetka Arctostaphylos uva-ursi

Carstvo:
Red:
Ericales
Porodica:
Vrsta:
Arctostaphylos uva-ursi
Sinonimi:
Arbutus uva-ursi L., Arbutus procumbens Salisb.,

Karakteristike

Medvjetka ili medvjeđe grožđe (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng.) je zimzeleni grm iz porodice vrijesova (Ericaceae). Grane su polegnute i malo uzdižuće, narastu tek do 30 cm visine, no dobro su razgranate i idu do 1 m u širinu te prekrivaju tlo poput tepiha. Korijenski sustav je površinski premda dobro razgranat i dobro veže tlo. Kora je crvenkastosmeđa i ljuskava, gola ili slabo dlakava. Grane su crvenosmeđe, prekrivene ljuskavom korom. Listovi su naizmjenični, jednostavni, mali, jajasti, debeli, čvrsti, kožasti i goli, cjelovitih rubova, dugi 1-3 cm, široki do 15 mm, na obje strane goli, na licu tamnozeleni, naličje im je svjetlije te izražene mrežaste nervature. Cvjetovi su dvospolni, mali, veliki do 6 mm, zvonoliki, skupljeni po 3-12 u viseće grozdaste cvatove na zajedničkoj peteljci na vrhovima grančica. Ocvijeće im je dvostruko, čaška je peterodijelna, bijela i crvenkasto nahukana, sićušna, duga tek oko 1 mm, vjenčić je bijel ili svijetloružičast, 5-6 puta veći od čaške a zupci na rubu su previnuti unatrag. Prašnika je 10 i zatvoreni su unutar vjenčića, antere su im purpurne. Plodnica tučka je nadrasla. Cvate od ožujka do lipnja. Plod je okrugla, glatka i gola, crvena boba promjera oko 6-8 mm, sadrži 6-8 bubrežastih koštica sa jednom sjemenkom oštrih bridova. Dozrijeva u kolovozu i rujnu.

Stanište

Prirodno raste u skupinama u gorskim i pretplaninskim područjima južne Europe, u sasvim sjevernim dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike planete raste i na livadama. Kod nas je ima na Velebitu i u Gorskom Kotaru, u pojasu bukve i bora krivulja, do 2000 m nadmorske visine. Životni vijek joj je više od 100 godina. Strogo je zaštićena biljka.[1]

Razmnožava se sjemenom, vegetativno položenicama ili uzimanjem reznica u kasno ljeto. Odgovara joj sunčano ili blago sjenovito mjesto, suha, rastresita i topla zemljišta.

Etimologija

Latinski naziv roda Arctostaphylos potječ od grčkih riječi arktos (medvjed) i staphyle (grozd), navodno medvjedi rado jedu plodove. Slično, naziv vrste uva ursi potječe od latinskog uva (grožđe) i ursus (medvjed), istog značenja.[2] Na stranim jezicima nazivi su bearberry, kinnikinnick (eng.), Echte Bärentraube, Immergrüne Bärentraube (njem.), raisin-d’ours commun, raisin d’ours, busserole (fr.), uva ursina (tal.), gayuba, uva de oso, rastrera (špa.), uva-de-urso (port.), vednozeleni gornik (slo.), medveđe grožđe (sr.).

Upotreba

Plodovi su jestivi, premda su opori i kiselkasta okusa. Jestivi su sirovi ali boljeg su okusa ako se prokuhaju, mogu se sušiti, prema želji kasnije i samljeti. Osušeni plodovi sadrže 21% šećera.[3]

U fitoterapiji se upotrebljavaju mladi listovi koji se beru u bilo koje doba godine. Suše se cijeli na toplom i prozračnom mjestu.

Medvjetka djeluje antiseptično te je službeno odobrena kao lijek za urinarne infekcije kao što je cistitis i upala mokraćne cijevi. Kako bi medvjetka bila učinkovita urin ne smije biti kiseo te je potrebno zalužiti mokraću uzimanjem soda bikarbone. Također se tijekom liječenja medvjetkom preporuča izbjegavanje konzumiranje gaziranih pića, octa i agruma.

  • 7 g lista izdrobi se na male komadiće, prelije šalicom kipuće vode, ostavi 10 min i procijedi. Pije se svježe spravljeno 5× dnevno, a 2× dnevno se uzme se i pola žličice sode bikarbone [4]

Sjevernoamerički indijanci pušili su listove i plodove medvjetke uz logorsku vatru i u obredima.

 Galerija fotografija

Podijeli