Kopar
Anethum graveolens
Karakteristike
Kopar (Anethum graveolens L.) je jednogodišnja razgranata biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je razgranata i naraste do 100 cm visine. Listovi su izmjenični, uski i razgranati a žuti cvjetovi stvaraju se od lipnja do kraja ljeta sakupljeni su u štitac. Plodovi su tamnosmeđi i aromatični, sazrijevaju tokom kolovoza i rujna.
Prirodno se kopar nalazi na području južne Europe, južne i jugozapadne Azije.
Etimologija
Latinsko ime roda Anethum potječe od grčkih riječi ano (gore) i theo (trčim), jer biljka brzo raste. Ime vrste graveolens znači jakog mirisa.[1] Na stranim jezicima nazivi su dill (eng.), Dill, Dille, Gurkenkraut (njem.), aneth (fr.), aneto (tal.), eneldo (špa.), endro, aneto (port.), navadni koper (slo.), mirođija (sr.).
Jedina je vrsta unutar roda kopra (Anethum).
Uzgoj
Kopar traži rahlu, vlažnu zemlju i sunčano mjesto zbog stvaranja eteričnih ulja kao i sve druge začinske, snažno aromatične biljke. Dobro ga je sijati s krastavcima jer krastavci svojim dugim izdancima održavaju zemlju vlažnom i sjenovitom što kopar, u području korijena, naročito voli. Osim toga, kopar potiče nicanje krastavaca kao i drugog povrća tipa mrkve, kupusa, cikle, salate, luka.
Također, kako se kopar odlično na vrtu slaže sa krastavcima, tako ga je prigodno i dodavat krastavcima kad se kisele.
Upotreba
Najčešće se koriste listovi, no upotrebljivi su i plodovi i korijen.
Od listova se spravljaju umaci (koper sos) ili dodaju za kiseljenje krastavaca i drugog povrća.
Žvakanjem sjemena tretira se loš zadah, potiče probava, izlučivanje mlijeka kod dojilja, liječi nadutost i grčevi.
