Fran Kušan
1902. - 1972.
Fran Kušan bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih botaničara 20. stoljeća, poznat po istraživanju lišajeva, ljekovitog bilja i vegetacije dinarskih planina. Njegova vizija i rad utemeljili su niz botaničkih vrtova u Hrvatskoj, čineći ga ključnom osobom u popularizaciji botanike i zaštiti prirode.
Djetinjstvo i školovanje
Fran Kušan rođen je 18. listopada 1902. u Vučjoj Luci kraj Sarajeva, kao najmlađi od petoro djece. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u Sarajevu 1924. godine. Nakon toga upisuje studij prirodopisa i geografije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1928. stječe doktorat iz botanike s tezom Predradnje za floru lišajeva Hrvatske, a 1929. polaže državni ispit i postaje stalni asistent na Botaničkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Životno djelo
Kušan se usavršavao iz lihenologije u Beču 1927. godine, a njegova znanstvena djelatnost obuhvaća više područja botanike. Posebno se istaknuo istraživanjem lišajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije, što je objavio 1953. godine.
Njegova vizija bila je osnivanje botaničkih vrtova diljem Hrvatske. Zahvaljujući njegovom zalaganju, 1938. na Medvednici osnovan je planinski botanički vrt, a 1939. postaje njegov ravnatelj. Godine 1947. osniva Botanički vrt ljekovitog i otrovnog bilja u sklopu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji danas nosi njegovo ime a 1967. godine inicira osnivanje botaničkog vrta u Modrić-dolcu podno Zavižana.
Bio je redoviti profesor farmaceutske botanike od 1945. do smrti 1972. godine i predstojnik Zavoda za farmaceutsku botaniku. Njegova istraživanja obuhvaćala su ljekovito bilje, s posebnim naglaskom na kadulju (Salvia officinalis), skadarsku očist (Sideritis scardica) i vrste roda Globularia. Posebno su značajna njegova eksperimentalna, sistematska i ekološka proučavanja rijetkih i pionirskih planinskih biljaka te njihovih zajednica, uključujući fitotaksonomske obrade rodova Centaurea, Gentiana, Berberis i Alysšum, kao i vrsta poput Centaurea cuspidata i Centaurea biokovensis, uz detaljna istraživanja alelopatskih odnosa među biljkama.
Bio je glavni urednik Hrvatskog planinara (1935.–1939.) i predavao popularno o botanici i zaštiti prirode, promovirajući osnivanje prirodnih rezervata i planinskih botaničkih vrtova.
Iako je postigao značajne radne uspjehe i međunarodno priznanje, zbog izrazite hrvatske opredijeljenosti nije dobio sva službena priznanja koja bi mu tada pripadala. Umro je 21. svibnja 1972. u Zagrebu.
