Divlja kruška

Karakteristike

Divlja kruška (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) je listopadni grm ili stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 5-20 metara visine tvoreći široko piramidalnu i gustu krošnju, grane su prekrivene trnovima. Korijenov sustav je dubok i jako razvijen. Kora je sivosmeđa, u mladosti glatka, kasnije postane duboko uzdužno i poprečno izbrazdana, debela je oko 2 cm. Pupovi su sitni, stožasti, ušiljeni, prekriveni s 5-8 tamnosmeđih ljusaka koje su ušiljene i slabo dlakave, postrani pupovi su koso otklonjeni od izboja i podjednako veliki kao vršni pup. Listovi su naizmjenični, jednostavni, jajasto okruglasti, dugi 2-8 cm, ušiljenog vrha, rubovi su pilasti i valoviti, nalaze se na dugim i tankim, okruglim peteljkama, imaju palistiće koji bro otpadaju, na licu su tamnozeleni, kožasti i sjajni, naličje im je svjetlije, ujesen postanu žuti do crveni. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, promjera 3 cm, pojedinačni ili skupljeni su po 3-9 u gronjaste cvatove. Čaška je dlakava, čine ju pet kratkih lapova. Vjenčić čine pet bijelih ovalnih latica u donjem dijelu sužene u klinac. Prašnici su mnogobrojni, prašnice su im crvenkastetučak je jedan i građen od pet međusobno sraslih listova, plodnica je podrasla. Cvjetovi cvatu istodobno s listanjem u travnju i svibnju, a pojedini cvjetovi traju 10 – 14 dana. Plod je kruškast, dug i širok 2-4 cm, žutosmeđ, često s uočljivim lenticelama, kiselkasto gorkog okusa, nalazi se na oko 1,5-5 cm dugoj dršci. Dozrijeva u rujnu i listopadu, jestivi su samo vrlo zreli plodovi. Sjemenke su im ovalne, plosnate, glatke, sjajne, smeđecrne.

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe izuzev krajnjeg sjevera. Raste na brežuljkastim i brdskim mjestima listopadnih šuma, do 1500 m nadmorske visine. Kod nas je ima u zonama bijelog graba, hrasta kitnjaka, hrasta lužnjaka i jasena. Sporo raste, obično živi 100-150 godina. Često se koristi kao podloga za cijepljenje kultiviranih krušaka (Pyrus communis).

Medenje

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove te sakupljaju nektar i pelud. Med divlje kruške je aromatičan i ugodnog okusa.^[1]

Etimologija

Naziv roda Pyrus stari je latinski naziv za krušku. Na stranim jezicima nazivi su European wild pear (eng.), Wildbirne, Holzbirne (njem.), poirier sauvage (fr.), perastro, pero selvatico (tal.), peral silvestre (špa.), divja hruška, drobnica (slo.).

Upotreba

Jestivi su samo vrlo zreli plodovi kada omekšaju, osim sirove upotrebe mogu se sušiti i koristiti kao čaj ili mljeti u brašno za izradu peciva. Sadrže oko 6-12% šećera, do 4% pektina, malo vitamina C (5-10 mg%), nešto karotina.^[2]

Drvo je kvalitetno, pogodno za raznu primjenu.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
5. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
6. Stella Šatalić, Stanislav Štambuk, (1997.), Šumsko drveće i grmlje jestivih plodova; zaštita biološke raznolikosti, Zagreb: Državna uprava za zaštitu okoliša
7. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Dimitar Najdenov
• Isiwal
• Roger Griffith
• Hectonichus
• Hectonichus