Preskoči do glavnog sadržaja

Bagrem

Robinia pseudoacacia

Karakteristike

Obični bagrem ili akacija (Robinia pseudacacia L.) je listopadno drvo iz porodica mahunarki (Fabaceae). Naraste do 30 metara visine, krošnja je razgranata i rijetka. Korijenov sustav je ponešto plitak, glavna žila ide do 1,5 metra no razvija brojne bočne žile koje mogu biti duge i do 20 metara. Deblo je promjera do 50 cm, kora je u mladosti glatka i smeđa, kasnije postane duboko uzdužno izbrazdana. Grane su glatke i trnovite, veće grane usmjerene su prema gore i većinom su malo vijugave, manje grane su vodoravne ili malo vise. Pupoljci su sitni, teško uočljivi, skriveni pod nabreklom osnovom prošlogodišnjih listova. Listovi su dugi 15-30 cm, složeni, neparno perasti, sastoje se od 9-25 jajastih listića naizmjenično smještenima na vrlo kratkoj peteljci, listići su cjeloviti, okruglaste osnove, na vrhu malo urezani, vršni listić je na dužoj peteljci. Cvate 10-15 dana u svibnju prije listanja. Cvjetovi su mirisni, nalaze se na kratkoj peteljci, skupljeni su po 15-20 u duge, viseće grozdove. Čaška je svijetlozelena, zvonasta, malo dlakava, sastavljena od 5 međusobno sraslih lapova s kratkoušiljenim zupcima, vjenčić je dug do 2 cm, građen od 5 bijelih latica a zastavicom koja ima žutu mrlju. Prašnika ima 10, 9 ih je međusobno srasloprašničkim nitima u cijev a 1 prašnik je slobodan. Plodnica je nadrasla, građena od 1 plodnog lista. Oprašivanje vrše kukci a nakon oprašivanja stvaraju se plodovi, brojne viseće, plosnate mahune dugačke oko 5-10 cm, široke 1-2 cm od kojih svaka sadrži 5-10 bubrežastih, malih, smeđih sjemenki. Pojedinačne mahune povremeno ostaju visjeti na stablu i kroz zimu.

Stanište

Porijeklo je iz Sjeverne Amerike a u Europu je donešen na samom početku 17. stoljeća. Za područje Hrvatske službeni navodi prvi puta bagrem spominju na početku 20. stoljeća premda je vjerojatno prisutan od ranije.[1] Staništa su mu umjereno vlažna ili suha i pjeskovita tla u nizinskom i brdskom pojasu, često tvori vlastite šumarke. Sadi se kao pojedinačna stabla u parkovima i drvoredima, za živu ogradu ili pošumljavanje.

Uzgoj

Može ga se saditi za gnojenje tla s obzirom na to da na svojim korijenjem veže dušik u tlu. No, mana mu je da može biti vrlo invazivan i jednom posađen teško ga je dalje kontrolirati jer se brzo širi a stvara guste populacije. Ramnožava se vrlo dobro korijenskim izdancima i obilnim sjemenom. Sjemenu je potrebna stratifikacija i nešto slabije klija no jednom proklijano vrlo brzo raste. U prvoj godini može narasti do 1 metar visine, cvate nakon 4-6 godina.

Kada se stablo odreže vrlo brzo se obnavlja iz panja. Dobro učvršćuje tlo na području podložno eroziji a skromnih je zahtjeva te uspijeva na različitim zemljištima, također i kao pionirska vrsta na požarom opustošenim mjestima. Vrlo je osjetljiv na pojavu mraza.

Razvijen je velik broj ukrasnih formi:

  • Decaisneana‘ – cvjetovi su blijedoružičasati, slabije je otporna na mraz
  • Inermis‘ – grane nemaju trnove
  • Pendula‘ – grane su povijene i viseće, listovi su krupni, u početku smeđecrveni
  • Pyramidalis‘ – krošnja je usko piramidalna ili valjkasta, grane su bez trnova
  • Stricta‘ – krošnja je široko piramidalna
  • Tortuosa‘ – grane su savijene na sve strane
  • Umbraculifera‘ – krošnja je gusta i okruglaste, grane nemaju trnove
  • Unifolia‘ – listovi su krupniji od izvorne vrste

Etimologija

Latinski naziv roda dobio je prema francuskom vrtlaru Jean Robinu (1550. – 1629.) koji je 1601. godine sjemenke prenio iz savezne države Virginia i prvi ih posadio u Europi, u pariškom botaničkom vrtu.[2] Ime vrste pseudoacacia može se rastočiti u grčke riječi ak – oštar, ake – trn, akakia – trnovito stablo, a prefiks pseudo označuje samo sličnost bagrema s pravom akacijom.

Na stranim jezicima poznat je kao black locust, false acacia (eng.), Gewöhnliche Robinie (njem.), acacia, robinier faux-acacia (fr.), robinia (tal.), falsa acacia (špa.), navadna robinija, neprava akacija (slo.).

Medenje

Bagrem se smatra vrhunskom medonosnom biljkom. Stabla u nizinama i na plodnom zemljištu daju puno više nektara nego stabla u višim predjelima. Najjače luče kada nema vjetra te kada je vrijeme vedro i toplo, a temperaturi iznad 16°C. Na medenje uglavnom utječe sastav tla, klima i nadmorska visina. Pčele na 1 ha mogu dnevno sakupiti 15 kg, a ukupni prinos meda po košnici može iznositi i do 70 kg. Na površini od 1 ha ukupni prinos može biti i do 1000 kg. Bagremov med je svijetao, staklasto proziran i gotovo bezbojan, slabog mirisa i ugodnog je blagog okusa. Kako sadrži više voćnog nego grožđanog šećera, vrlo dugo se drži u nekristaliziranom stanju, čak i nekoliko godina. Vrlo je kvalitetan i pčele na njemu odlično prezimljuju.[3] [4]

Upotreba

Jestivi su cvjetovi. Mogu se pohati i takvi su dobrog, mekanog okusa, slično kao i pohane tikvice premda u sirovom obliku i u većoj količini zbog sadržaja glikozida mogu izazvati povraćanje i proljev. Kora, sjemenke i listovi sadrže otrovne albumine robin i fazin čije konzumiranje prouzročuje pospanost, povraćanje i grčeve.[5] Prema drugom izvoru sjemenke su jestive, blago su kiselkaste no potrebno ih je kuhati slično kao grašak i grah prije konzumiranja, prže se i koriste kao nadomjestak za kavu ili se melju i koriste kao dodatak brašnu za izradu kruha.[6][7]

Cvjetovi sadrže oko 40 mg% vitamina C, u jednom nektaru cvijeta ima 2 mg šećera. Mahune sadrže oko 15% bjelančevina, 6% masti, 22% ugljikohidrata a sjemenke sadrže 38% bjelančevina, oko 13% masnog ulja.[8]

Masno ulje iz sjemenki može služiti u tehničke svrhe.[9]

Drvo je čvrsto, teško i jako tvrdo, otporno na truljenje. Korisno je u stolarstvu te kao ogrjevno drvo.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Siječanj
I
-
Veljača
II
-
Ožujak
III
-
Travanj
IV
-
Svibanj
V
cvijet
Lipanj
VI
-
Srpanj
VII
-
Kolovoz
VIII
-
Rujan
IX
-
Listopad
X
-
Studeni
XI
-
Prosinac
XII
-

Galerija fotografija

Pregled lokacija