Mrkva

Karakteristike

Pitoma mrkva (Daucus carota L. ssp. sativus (Hoffm.) Arcang.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Korijen je mesnat, sočan. Listovi su skupljeni u rozeti, više puta razdijeljeni na tanke i nježne segmente. U drugoj godini razvija visoku stabljiku s naizmjeničnim listovima i cvjetovima. Cvjetovi su sitni, dvospolni, skupljeni u štitaste cvatove u pazušcima listova. Sastavljeni su od čaške i vjenčića. Plodnica je dvogradnica i podrasla, prašnika ima pet. Plod je kalavac koji se raspada na dva plodića od kojih svaki sadrži po jednu sjemenku.

Kultivirana je vrsta divlje mrkve koja je rasprostranjena u cijeloj Europi i jugozapadnoj Aziji. Uzgaja se kao jednogodišnja biljka da razvije hranjivi korijen, premda ako se želi sačuvati sjeme ostavlja se da se se cvijet razvije sljedeće godine.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Etimologija

Latinsko ime roda Daucus kod starih je grka označavalo više biljaka štitarka, što znamo iz zapisa Teofrasta i Dioskorida. Potječe od grčke riječi daio (zagrijavati), zbog zagrijavajućeg djelovanja plodova.^[1] Na stranim jezicima nazivi su carrot (eng.), Karotte, Möhre (njem.), carotte (fr.), carota (tal.), zanahoria (špa.), cenoura (port.), navadno korenje (slo.).

Uzgoj

Mrkvu je najlakše uzgajati na rahlom, dobro usitnjenom i pjeskovitom tlu. Kako stvara duguljasto korijenje za koje želimo da bude što pravilnije, da bi mogla neometano rasti u dubinu dobro je sve kamenčiće maknuti. U protivnome korijen bi se mogao početi račvati kada mu se blokira put. Kod teških tla bolje je saditi sorte kraćih korijena a one se i beru ranije nego ostale.

Sije se u proljeće na dubinu od 1,5-2 cm. Sjeme je vrlo sitno te ga je najlakše sijati miješajući ga s pijeskom, tako se neće gusto posijati. No svejedno kako mrkve rastu i počinje im biti tijesno dobro ih je razrijediti da budu na 4-5 cm udaljenosti.

Ako zemlja nije rahla mrkva se ne vadi čupajući jer se tako korijen najčešće prepolovi, često s manjim komadićem u vašoj ruci a debljim dijelom zaostalim duboko u zemlji. Najbolje je zemlju oko mrkve prethodno malo omekšati nožem.

Biološki savjeti i mješovite kulture

Sjetva mrkve s lukom je odlična i opće poznata kombinacija pošto luk odbija mrkvinu muhu, a mrkva odbija lukovu muhu.

Upotreba

Osim korijena, jestivo je i lišće koje je odličan dodatak juhama ili kao začin.

Ljekovite su sjemenke od kojih se izrađuje eterično ulje. Njegova oralna upotreba preporučena je kod povišenog kolesterola i poboljšavanja rada jetre, a u kozmetici je odličan dodatak kremama i preparatima za njegu i regeneraciju kože.

Od korijena se pravi uljni macerat te se koristi za bolje tamnjenje kože i za njegu i regeneraciju suhe i oštećene kože. Korijen se nariba, malo prosuši i stavi u staklenku koja se napuni biljnim uljem (suncokret, marelica). Mješavina neka odstoji tri tjedna uz povremeno mućkanje i naposljetku filtrira.

Galerija fotografija

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"