Divlja mrkva Daucus carota ssp. carota

Carstvo:
Red:
Apiales
Porodica:
Vrsta:
Daucus carota ssp. carota
Sinonimi:
Daucus foliosus Guss., Daucus parviflorus Desf.

Karakteristike

Divlja mrkva (Daucus carota L. ssp. carota) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Predak je od uzgojne vrste. Stabljika je uspravna, razgranata, šuplja i dlakava, naraste do 80 cm visine. Korijen je vretenast, žilav, bijele boje te slabije razvijen od uzgojnih vrsti. Listovi su složeni, dvostruko do četverostruko perasto izdijeljeni, donji listovi su na dugim peteljkama dok su gornji sjedeći. Cvjetovi su sitni, mnogobrojni, bijele boje, skupljeni u složeni štitac s karakterističnim tamnocrvenim cvjetićem u sredini. Cvatu od lipnja do rujna a nakon cvatnje cvat se u sredini udubi i polegne. Plodovi su gusto obrasli bodljicama što mu omogućuje da se prihvati za krzno životinje i tako raširi. Sadrže brojne sjemenke koje kao svježe imaju malu klijavost no lako niču u proljeće. Jedna biljka u prosjeku daje oko 4000 sjemenki, no može ih dati i do 10 000.[1]

Stanište

Prirodno raste na području Europe, Azije i sjeverne Afrike. Široko je rasprostranjena i raste u velikim skupinama na zapuštenim zemljištima, poljima, pored putova, nasipa i na rubovima šuma. Nalazimo je od nizina do 1900 m nadmorske visine. Stabljike su žilave i otporne na sušu, u toku ljetnih mjeseci lako su uočljive.

Medenje

Smatra se dobrom medonosnom biljkom, pčele sakupljaju nektar i pelud. Med je tamnožut, malo gorkog okusa, slabog mirisa po biljci, brzo kristalizira u krupne kristale.[2]

Etimologija

Latinsko ime roda Daucus kod starih je grka označavalo više biljaka štitarka, što znamo iz zapisa Teofrasta i Dioskorida. Potječe od grčke riječi daio (zagrijavati), zbog zagrijavajućeg djelovanja plodova.[3] Na stranim jezicima nazivi su wild carrot, bird’s nest, bishop’s lace, queen Anne’s lace (eng.), Wilde Möhre (njem.), carotte sauvage (fr.), navadno divje korenje (slo.).

Upotreba

Koriste se mladi listovikorijenplodovi. Korijen se sakuplja u prvoj godini dok je mlad, inače postane drvenast, jede se sirov ili kuhan. Listovi imaju lijep miris na uzgojenu mrkvu, mogu se koristiti kao začin u salatama. Plodovi se koriste za izradu likera i marinada.[4]

Galerija fotografija

Podijeli