Preskoči do glavnog sadržaja

Obični grab

Carpinus betulus

Karakteristike

Obični grab (Carpinus betulus L.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae). Stablo naraste do 25 metara visine, guste je i razgranate krošnje. Korijenov sustav je dobro razvijen i dubok. Deblo je promjera do 70 cm, kora je u mladosti glatka, tanka i svijetlosiva a kasnije postane malo ispucana s uzdužnim, plitkim naborima. Mlade grančice su vitke, dlakave i sjajne, pupoljci su uskojajasti, ušiljeni, goli, dugi 5-7 mm, prekriveni crvenosmeđim ljuskama koje su trepavičastih rubova, vršni pupovi su često s povinutim vrhom, rijetko veći pod postranih koji priliježu uz granu. Listovi su jednostavni, duguljasto jajasti, ušiljeni, na osnovi srcasti ili zaobljeni, dugi 5-15 cm, široki 2-7 cm, oštro i dvostruko nazubljeni. Izražene su nervature s donje strane zbog čega su s gornje strane vidljive tamnije i svjetlije plohe, u početku su obrasli dlakama, kasnije su goli, nalaze se na kratkim peteljkama koje su često s gornje strane crvenkasto, rastu naizmjenično i gusto na granama. Cvate tokom travnja i svibnja kada i lista, muškim i ženskim cvjetovima skupljenima u viseće rese. Muške rese duže su od ženskih, duge 4-6 cm, široke 1 cm, cilindrične, sadrže 6-12 prašnika, antere na vrhu imaju čuperak dlaka. Ženske rese su velike do 3 cm, neugledne su i s crvenim njuškama. Plodovi su jednosjemeni goli, svijetlozeleni do sivosmeđi oraščići dugi oko 5-10 mm, skupljeni u guste skupine duge do 15 cm, široke do 6 cm. Svaki oraščić ima krilca koja mu služe da se lako raznosi vjetrom.

Stanište

Obični grab rasprostranjen je na području južne i srednje Europe te jugozapadne Azije. Raste na bogatim, rahlim, dubokim i plodnim tlima, srednje vlažnim do jako vlažnim, premda nikad stalno poplavljenim mjestima, od nizina do 1000 nadmorske visine. Odgovaraju mu sjenovita područja te ga se može naći u šumama gdje raste u zajednici s drugim drvećem. Rijetko doživi više od 100 godina. Može se saditi kao živa ograda, otporan je na orezivanje, kada se posječe novi izdanci iz panja brzo niču. Zbog dubokog korijena dobro povezuje tlo. Uzgaja se i kao ukrasno stablo u parkovima, od formi možemo napomenuti:

  • Albovariegata‘ – listovi imaju manje bjelkaste mrlje
  • Columnaris‘ – krošnja je gusta, valjkaste forme, kasnije postane jajasta
  • Pyramidalis‘ – krošnja je usko piramidalna
  • Fastigiata‘ – krošnja je valjkasta
  • Pendula‘ – grane su uspravne samo u početku, kasnije su viseće
  • Incisa‘ – listovi su urezano na ušiljene režnjeve
  • Heterophylla‘ – listovi su duboko režnjeviti

Etimologija

Latinsko ime roda Carpinus složenica je od keltskih riječi karr (drvo) i penne (glava), bilo je staro ime za grab kod Rimljana. Prema drugom izvoru potječe od grčke riječi karpinos (plodonosan). Ime vrste betulus ukazuje na sličnost sa stablom breze (Betula),[1] vjerojatno zbog cvjetova (resa). Na stranim jezicima stablo je poznato kao hornbeam (eng.), Hainbuche (njem.), charme (fr.), càrpino bianco (tal.), carpe blanco, carpe europeo (špa.), navadni gaber (slo.).

Upotreba

Drvo je iznimno tvrdo, žilavo i čvrsto, teško se i cijepa. Služi za izradu raznih alata, za ogrjev ili dobivanje ugljena.

Galerija fotografija

Pregled lokacija