Zmijski kaktus
Disocactus
Karakteristike
Zmijski kaktus (Disocactus) je rod biljaka iz porodice kaktusa (Cactaceae). Rasprostranjene su biljke u Srednjoj i Južnoj Americi gdje rastu kao epifiti (na drugim biljkama), ili kao litofiti (žive na kamenu i stijenama), od brdskog područja pa sve do planinskih visina 2500 m n v.
Najznačajnija vrsta u uzgoju je Disocactus flagelliformis (L.) Barthlott. Endem je središnjeg i južnog dijela Meksika. Izboji su gusti, zeleni, cilindrični, razgranati od osnove, puzeći ili viseći. Narastu duže od 50 cm, debeli su poput olovke. Bodljice su im smećkaste, duge 3-10 mm. Cvjetovi su mnogobrojni, ružičastocrveni, dugi i do 10 cm, nalaze se na dvogodišnjim izdancima, traju kroz dan a zalaskom sunca se zatvaraju. Prašnici su im bijeli do svijetlorozi, uspravni, izlaze van cvjetova. Plod je okruglast, promjera oko 1 cm, crven, sadrži ovalne, smećkastocrvene sjemenke.
Etimologija
Latinsko ime roda Disocactus potječe od grčke riječi des (dvostruk), što se odnosi na unutarnje i vanjske cvjetne dijelove koji su iste dužine. Na stranim jezicima poznata je pod nazivima rattail cactus (eng.), queue de rat (fr.), cola de rata, flora de látigo, floricuerno, nopalillo (špa.), rabo-de-rato (port.), bičasti kaktus, kačasti kaktus, opičji rep, podganji rep (slo.).
Uzgoj
Najlakše se razmnožava reznicama u proljeće ili ljeti koje se nakon rezanja ostave par dana da ozljeda reza zacijeli, te se posade u pjeskovitu zemlju. Jednostavni su uzgoj i skromnih su odlika. Traže minimalnu temperaturu od 5 °C, idealna im je sobna temperatura oko 22 °C. Potrebno im je omogućiti puno indirektne svjetlosti i vlagu u zraku, dobro je povremeno prskajne vodom. Zemlja treba biti rahla i dobro drenirana, pomiješana sa sitnim pijeskom. Ljeti je potrebno obilno zalijevanje, zimi traži svijetlo i svježe mjesto, ne previše zagrijano, te štedljivo zalijevanje.
