Vodoljub Butomus umbellatus

Carstvo:
Red:
Alismatales
Porodica:
Vrsta:
Butomus umbellatus
Sinonimi:
Butomus vulgaris Gueldenst., Butomus floridus Gaertn.

Karakteristike

Vodoljub (Butomus umbellatus L.) je trajna močvarna biljka iz istoimene porodice vodoljuba (Butomaceae). Stabljika naraste do 150 cm visine. Ima samo prizemne listove koji su uspravni, vrlo dugi, čak i do 1 metar, udubljeni su, trobridni i pri osnovi obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni u štitaste cvatove na vrhovima stabljika, nalaze se na nejednako dugim drškama i sastavljeni su od bijelih latica i mnogo prašnika. Dekorativni su a cvatu od svibnja do kolovoza.

Stanište

Raširen je na području Europe i Azije. U Sjevernu Ameriku unešena je kao dekorativna biljka, danas se smatra udomaćenom i na nekim mjestima invazivnim korovom (područje slatkovodnih Velikih jezera na granici SAD-a i Kanade). Staništa su mu stajaće vode, plitki potoci i močvare.

Zbog dekorativnog izgleda ponekad se uzgaja u hortikulturi. Razmnožava se sjemenom kada dozrije ili dijeljenjem podanaka u proljeće. Sadi se na sunčano mjesto u plitkim jezerima na dubini 20-30 cm. Ne odgovara mu slana voda.

Etimologija

Latinsko ime roda Butomus potječe od grčkih riječi bous (govedo) i tome (rezati, sijecati), zbog oštrih listova. Ime vrste umbellatus (štitast) ukazuje na izgled cvjetova koji oblikom podsjećaju na oblik kišobrana.[1] Na stranim jezicima poznat je kao flowering rush (eng.), giunco fiorito (tal.), junco florido (špa.), jonc fleur (fr.), Schwanenblume (njem.).

Jedina je vrsta u svom rodu (Butomus), a i u svojoj porodici (Butomaceae) koja je raširena na području Europe.

Upotreba

Jestiv je podanak koji se sakuplja u kasnu jesen ili u rano proljeće. Bogat je škrobom do 60% i bjelančevinama. Očisti se od korjenčića, oguli te se jede pečen, kuhan ili suši i melje u brašno.[2] Od 4 kg podanka može se dobiti 1 kg brašna.[3]

Galerija fotografija

Podijeli