Vinova loza
Vitis vinifera
Karakteristike
Vinova loza (Vitis vinifera L.) je trajna penjačica iz porodice lozica (Vitaceae). Stabljika može narasti i do 20 metara. Crvenosmeđe ili tamnožute izbrazdane grane penju se po drveću ili grmlju pomoću vitica, na starim biljkama kora se uzdužno ljušti. Korijen je dobro razvijen, dubok. Listovi su dugi 7-15 cm, zeleni, urezani na nekoliko režnjeva, grubo nazubljenoh rubova, smješteni na dugačkim peteljkama, naličje im je zeleno, na naličju su prekriveni vunastim dlačicama. Kod određenih kultivara dolaskom jeseni dobivaju crvenkastu boju. Cvjetovi su mali, dvospolni, pravilni, žućkastozeleni, skupljeni su u grozdove, traju samo nekoliko dana u lipnju. Vrlo su mirisni. Ocvijeće im je dvostruko, građeno od čaške i vjenčića. Čaška je kratka, ima pet zubaca, vjenčić je građen od pet zelenkastih latica. Tučak ima podraslu, dvogradnu plodnicu koja nosi dva sjemena zametka u svakom odjeljku. Prašnika ima pet. Plodovi su okruglaste bobe slatkokiselkastog okusa i žute, tamnocrvene boje ovisno o sorti, dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Svaka boba sadrži po 2-3 sjemenke.
Uzgojna vinova loza vodi se pod stručnim nazivom Vitis vinifera ssp. vinifera.
Stanište
Vinova loza je porijeklom iz područja Sredozemlja i možemo je naći u divljini, u svijetlim šumama i na rubovima šuma. Danas se uzgaja po čitavom svijetu i tijekom uzgoja nastao je ogroman broj sorti, čak do 10 000. Samo u Hrvatskoj postoji oko 130 autohtonih vrsta.
Medenje
Cvjetove posjećuju pčele koje sakupljaju nektar i cvjetni prah, a također sišu i sok zrelih, raspuknutih plodova čime spriječavaju njihovo truljenje.[1] Svaka bobica sadrži nekoliko sjemenki.
Etimologija
Latinsko ime roda Vitis potječe od latinske riječi viere (vezati, preplitati). Ime vrste vinifera znači koji daje vino.[2] Na stranim jezicima nazivi su grape vine (eng.), Weinrebe (njem.), vigne (fr.), vite (tal.), vid (špa.), videira (port.), vinska trta (slo.).
Upotreba
Osim ukusnih grozdova za prehranu i vino koriste se i listovi i sjemenke.
Grozdovi osim što su ukusni i osvježavajući u svježem stanju, suše se čime se dobe popularne grožđice ili cvebe. Ukusan su i zdrav dodatak pahuljicama za doručak ili raznim kolačima.
Listovi su ljekoviti, naročito oni koji imaju vatrenocrvenu boju jer su bogati antocijaninima. Oni im također daju crvenu jesensku boju i svojstvo da blagotvorno djeluju na optok krvi. Takve listove pogodno je koristiti kod venske i arterijske cirkulacije te imaju primjenu za tretiranje proširenih vena, umornih nogu i slabe prokrvljenosti.
- 1 žličica prelije se šalicom kipuće vode, ostavi da odstoji 10 minuta i pije 3-4 puta dnevno.
Listovi su također iskoristivi i u kuhinji. Mogu poslužiti za pravljenje smotuljaka slično kao što se radi i sarma.
Sjemenke sadrže antioksidantivna svojstva te se od njih izrađuje hladno prešano ulje cijenjeno u kozmetici. Blijedozelene je boje i blagog mirisa na vino, a kako uravnotežuje lučenje sebuma kože, lagano je i brzo se upija, vrlo je pogodno za tretiranje masne kože. Naravno, može se koristiti i u prehrani iako zbog veće cijene u odnosu na klasična jestiva ulja nije baš uobičajeno.