Vinobojka Phytolacca americana

Carstvo:
Red:
Caryophyllales
Vrsta:
Phytolacca americana
Sinonimi:
Phytolacca decandra L.

Karakteristike

Vinobojka (Phytolacca americana L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz istoimene porodice vinobojka (Phytolaccaceae). Naraste do 3 metra razvijajući razgranatu i uspravnu, okruglu, poprilično debelu i robusnu stabljiku. Listovi su jednostavni, krupni, dugi 15-30 cm, jajasto-eliptični, glatki, ušiljeni, cjelovitog ruba i smješteni na kratkim peteljkama. Cvjetovi su mali, skupljeni u grozdaste cvatove. Građeni su od 5 bijelih latica dugih oko 3 mm. Prašnika ima 10, plodnica je nadrasla, građena od 10 plodnih listova. Cvatu u svibnju i lipnju. Plodovi su sjajne, tamnocrvene, okruglaste bobice promjera do 1 cm, dozrijevaju u srpnju.

Stanište

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike a u Europu je unešena u 18. stoljeću u Frauncusku kao ukrasna i ljekovita biljka. Odatle se raširila i danas raste samonikla na neobrađenim zemljištima, u dvorištima, uz putove i živice, po šumskim rubovima. U hrvatskoj flori prvi puta je uočena krajem 19. stoljeća, smatra se invazivnom vrstom.

Vinobojku često razmnožavaju ptičice koje se hrane bobicama. Jednom tako posijana kada nađe povoljne uvjete za klijanje, jako brzo raste. U to smo se uvjerili i sami kada nam je u proljeće počela rasti pored terase. Već do ljeta narasla je do pozamašne veličine i tvorila grozdove bobice. Njezin korijen mora se u potpunosti ukloniti inače će iz preostalih dijelova biljka ponovno narasti.

Etimologija

Latinsko ime roda Phytolacca složenica je od grčke riječi phyton (biljka) i latinske riječi lacca (crvena boja), jer se iz plodova dobivala crvena boja.[1] Ime vrste americana ukazuje na porijeklo. Naš naziv vinobojka dobila je po tome što su je koristili za popravljanje boje crnih vina.

Na stranim jezicima nazivi su American pokeweed (eng.), Amerikanische Kermesbeere (njem.), raisin d’Amérique, teinturier, épinard de Cayenne (fr.), uva turca, uva da colorare, cremesina, vite di Spagna, spinacio delle Virginia (tal.), hierba carmín (špa.), uva-de-rato (port.), navadna barvilnica (slo.).

Upotreba

Jestivi su samo mladi izdanci i listovi koji se beru u rano proljeće. Bogati su vitaminom C (150-230 mg%), no jedu se nakon kuhanja i to poželjno nakon dvostrukog mijenjanja vode ili se konzerviraju u octu. Mladi listovi sadrže 6 mg% karotina. Korijenje i plodovi su otrovni.[2][3]

Bobice su se zbog intenzivne crvene boje koristile se za bojenje vina na što upućuje i njezino ime.

U južnoafričkoj zemlji Rodeziji utvrđeno je da vinobojka ubija vodene puževe koji su uzrok zaraze zvane bilharcijaza ili shistosomijaza. Bilharcijazu uzrokuje nametnik iz roda Schistosoma koji parazitira u puževima, a ljudi se zaraze preko kože ili sluznice kada su u kontaktu s onečišćenom vodom. Bolest je kronična, uzrokuje abdominalnu bol, kašalj, proljev, groznicu, probleme s jetrom i slezenom. Raširena je u svim tropskim područjima Afrike, Azije i Južne Amerike. Smatra se da više od 70% djece oboli od bolesti a u svijetu je zaraženo više od 100 milijuna ljudi.[4][5]

Galerija fotografija

Podijeli