Karakteristike
Velebitska degenija (Degenia velebitica (Degen) Hayek) je trajna zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Gusto je zbijenog, niskog rasta, naraste jedva 10 cm. Cijela biljka prekrivena je dlačicama koje joj daju srebrnastu izgled. Korijen je dug, u gornjem dijelu jednostavan, u donjem dijelu razgranat. Listovi su skupljeni u rozete, linealno su lancetasti, dugi 1-2,5 cm, široki 2-4 mm, sjedeći, na vrhu ušiljeni, srebrnastobijele boje. Cvjetovi su dvospolni, pravlni, skupljeni u razgranate gronjaste cvatove. Ocvijeće je dvostruko, sastavljeno od čaške koju čini četiri lapova te vjenčića koji je građen od četiri jarko žute latice dvosturko duže od lapova. Tučak je s nadraslom plodnicom, prašnika ima šest. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je jajolika, napuhnuta komuška na vrhu stisnuta, dužine 1-1,3 cm, široka 7-8 mm, gusto prekrivena zvjezdasto razgranatim dlačicama a u dva odjeljka sadrži četiri tanke, plosnate, smeđe sjemenke. Plodovi dozrijevaju u lipnju.
Stanište
Raste jedino u Hrvatskoj, endem je tek malog područja na Velebitu. Staništa su joj uglavnom planinska područja na visini oko 1200 m n. v., na jugoistočnim mjestima izloženima jakom vjetru. Raste na kamenitim mjestima, gdje je sitno lomljeni kameni sloj, te u pukotinama stijena. Poznato je samo nekoliko njena lokaliteta. Utvrđeno je da je na površini od 4,8 ha nalazi oko 40 000 jedinki.[1] Zbog srebrnastog izgleda teško se uočava na stijenama kada ne cvate.
Velebitska degenija je kritično ugrožena vrsta. Svrstana je u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske te je zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode.[2] Premda vrlo rijetka u prirodi postoje rasadnici koji prodaju sadnice i sjemenke. Kod nas ju se može nabaviti u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb. Sjeme se sije na zaštićeno mjesto te prema potrebi presađuje. U uzgoju traži dobro drenirano, kamenjarsko tlo, položaj punog ili djelomičnog sunca.
Etimologija
Latinsko ime roda Degenia dano je u čast mađarskom botaničaru Árpádu von Degenu (1866. – 1934.) koji ju je otkrio u srpnju 1907. godine, a austrijski botaničar August Edler von Hayek (1871. – 1928.) kasnije ju je svrstao u vlastiti rod i danas je jedina vrsta u svom rodu. Ime vrste velebitica ukazuje na velebitsko stanište. Kako je biljka uglavnom nepoznata stranom svijetu, na stranim jezicima nazivi su više manje isti – degenia (eng.), Velebit-Degenie (njem.), degenie (fr.), degenia (tal.), degenovka (slo.).
Velebitska degenija simbol je Hrvatske i Velebita. Njezin otisak nalazi se na kovanici od 50 lipa.
Galerija fotografija
Literatura
- Toni Nikolić, Milenko Milović, Sandro Bogdanović, Nenad Jasprica, (2015.), Endemi u Hrvatskoj flori, Zagreb: Alfa d.d., ISBN: 978-953-297-763-9
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga, ISBN: 86-03-99310-6
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga, ISBN: 953-0-60545-5
Autorska prava fotografija
- Roberta F. [CC BY-SA 3.0], via Wikimedia Commons
- Roberta F. [CC BY-SA 3.0], via Wikimedia Commons
- Roberta F. [CC BY-SA 3.0], via Wikimedia Commons
- By Michael Wolf (Own work) [GFDL or CC BY-SA 3.0], via Wikimedia Commons