Velebilje
Atropa belladonna
Karakteristike
Velebilje (Atropa belladona L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je uspravna, bridasta, u gornjem dijelu razgranata i fino dlakava, naraste do 150 cm visine. Korijen je mesnat, bjelkastožućkast. Listovi su tamnozeleni, jajasti ili eliptični, ušiljenog vrha, cjelovitih rubova, dužine 10-20 cm, širine 8-15 cm, skupljeni su po dvoje, jedan je znatno manji od drugog. Cvjetovi su pravilni, zvonolikog oblika, dugi oko 3 cm, smješteni pojedinačno iz pazušca listova na kratkim stapkama, mutno su tamnoljubičaste do smeđe boje, u unutrašnjosti prljavo žuti s crvenim žilicama. Prašnika ima 5. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je sjajna i sočna crna boba veličine oko 1 cm, sadrži mnoge bubrežaste, smeđe, hrapave sjemenke. Dozrijeva u razdoblju od srpnja do rujna, ne dozrijevaju svi plodovi u isto vrijeme te se često na biljci nalaze i nezreli zeleni i zreli crni plodovi.
Stanište
Rasprostranjena je u cijeloj Europi, u zapadnoj i jugozapadnoj Aziji, u sjeernoj Africi, u Sjevernu Ameriku je unešena i smatra se udomaćenom. Raste u svijetlim šumama, na šumskim čistinama i uz rubove šuma, u brdskom i planinskom pojasu. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinski naziv roda Atropa potječe od grčke riječi atropos (neotklonjiv, neumoljiv). U grčkoj mitologiji je Atropa bila jedna od tri sestri Suđenica, ona koja presijeca konac života.[1] Ime vrste belladonna (tal., lijepa žena) dano je zato što su je u doba renesanse djevojke pile kako bi proširile zjenice, što se tada smatralo osobito privlačnim, premda su mnoge djevojke tako oslijepile. Engleski naziv joj je deadly nightshade (smrtonosna noćna sjena), na drugim jezicima nazivi su Schwarze Tollkirsche (njem.), belladone, cerise du diable, Guigne de côte (fr.), belladonna (tal.), belladona (špa.), beladona (port.), volčja češnja (slo.), velebilje (sr.).
Upotreba
Velebilje je otrovna i halucinogena biljka. Sadrži puno otrovnih alkaloida (atropin, hiosciamin, skopalamin) u svim dijelovima koji se ni sušenjem ne razgrađuju. Početni simptomi trovanja su proširenje zjenica, suha usta i smanjeno lučenje sline, tegobe kod gutanja i govora, dolazi do paralize živčanog sustava, halucinacija, naposljetku i smrti.[2] Već 3-4 pojedene bobe mogu izazvati smrt kod djece, odrasloj osobi potrebno je 10-20 boba.
Zabilježena su trovanja životinja na ispaši.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga