Umberto Girometta
1883. - 1939.
Umberto Girometta (1883.–1939.) bio je splitski prirodoslovac, profesor, planinar, speleolog, geolog, zoolog i fotograf. Njegova istraživanja, predavanja i članci oblikovali su razvoj planinarstva, speleologije i prirodoslovlja u Dalmaciji. Kao pokretač brojnih društava i kulturnih inicijativa ostavio je trajni trag u znanosti i kulturi Splita i Hrvatske.
Djetinjstvo i školovanje
Umberto Girometta rođen je u Splitu 16. srpnja 1883. godine. Odrastao je u mediteranskom okruženju koje ga je rano usmjerilo prema ljubavi za prirodu i istraživanje. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnome gradu, gdje se već tada isticao interesom za prirodne znanosti. Nakon završetka srednje škole u Splitu, Umberto je upisao studij prirodopisa u Beču što je bio početak njegove strastvene ljubavi prema prirodi i istraživanju.
Karijera i životno djelo
Nakon što je završio studij 1908. godine, Umberto se vratio u Split i započeo svoju profesorsku karijeru na Realnoj gimnaziji u Splitu gdje je predavao fiziku, geografiju i prirodopis. Njegova edukativna uloga među mladima bila je razvijanje interesa prema planinarstvu i speleologiji, potičući svoje učenike na istraživanje prirode te je mnogim mladima upravo on bio prvi vodič za planinarstvo i speleologiju.
Strast prema istraživanju prirode odvela ga je u špilju Vranjaču pod Mosorom, gdje je 1914. godine pronašao dosad nepoznatu vrstu slijepog špiljskog pauka (Stalita giromettai). Ova otkrića nisu bila samo znak njegove stručnosti, već su obogatila hrvatsku entomološku baštinu a vrsta je dobila ime u njegovu čast. Godine 1929. upravo on otvara špilju za javnost. U nizu istraživanja 1934. i 1935. ispod slojeva stalagmita, gline, ilovače i pepela otkriva komade ranoneolitičkog, neukrašenog i slabo pečenog posuđa te nagorene fragmente kostiju životinja koje su živjele nakon posljednjeg ledenog doba. U dubljim slojevima pronašao je i rogovlje jelena (Cervus dama) te kosti izumrle vrste špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus).
Girometta je bio i plodan autor brojnih stručnih i popularno-znanstvenih tekstova. Objavljivao je u časopisima Hrvatski planinar, Novo doba, Novi list, Ribar, Jadranska straža, Jugoslavija, Jadranski dnevnik, Novosti i drugima. Njegove teme kretale su se od opisa dalmatinske flore i faune do rasprava o meteorologiji, potresima i ribarstvu. Svojim člancima upozoravao je na važnost očuvanja prirode i često je kritizirao nebrigu prema dalmatinskom krajoliku.
Osim toga, bio je i pokretač mnogih kulturnih, sportskih i turističkih manifestacija. Sudjelovao je u osnivanju planinarskih društava HPD Mosor i HPD Biokovo. Također je bio upravitelj i kustos Gradskog prirodoslovnog muzeja u Splitu od 1924. godine do svoje smrti.
Njegov utemeljeni entuzijazam i predanost istraživanju ostavili su neizbrisiv trag u Splitu i šire. Njegova suradnja s R. Bujasom rezultirala je osnivanjem Sekcije za istraživanje kraških pojava u Splitu, koja je danas poznata kao Speleološki odsjek HPD-a Mosor. Također, zajedno s Jurjem Božićevićem bio je suosnivač Fotokluba Split, koji i danas djeluje, više od stoljeća nakon osnivanja.
Njegovim zalaganjem izgrađeni su brojni planinarski domovi i skloništa na dalmatinskim i hercegovačkim planinama, poput Kamešnice, Vagnja, Cincara, Vošca i Vidove gore. Time je omogućio većem broju ljudi pristup planinama i razvio planinarsku infrastrukturu u Dalmaciji.
Preminuo je 27. travnja 1939. godine na Marjanu, odlučivši sam okončati život zbog bolesti. Njegovo nasljeđe živi kroz istraživanja, planinarstvo, muzej i društva koja je pomagao stvarati. U njegovu čast, HPD Mosor je 1961. planinarski dom na Mosoru nazvao njegovim imenom.
