Tikvasta puhara Lycoperdon perlatum

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Agaricales
Porodica:
Vrsta:
Lycoperdon perlatum
Sinonimi:
Lycoperdon gemmatum var. perlatum (Pers.) Fr., Lycoperdon gemmatum Batsch, Lycoperdon bonordenii Massee

Karakteristike

Tikvasta puhara (Lycoperdon perlatum Pers.) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae). Plodište je u početku bijelo, kasnije kada spore sazru postane smeđe, tikvastog je oblika, donji dio je sužen i sterilan, u gornjem dijelu je okruglasto zadebljanje koje je izraženo prekriveno bijelim, lomljivim bodljama koje lako otpadnu. Naraste visoko 2-9 cm, široko 2-6 cm. Na vrhu plodišta stvori se rupa iz koje izbacuje zrele spore, a kad sve spore izbaci presahne i osuši se. Meso je bijelo na prerezu, kasnije crnkasto, tvrdo, bez mirisa, ugodnog okusa. Spore su okruglaste, glatke ili bradavičaste, otrusina je maslinasto smeđa.

Stanište

Rasprostranjena je u skoro cijelom svijetu. Često raste pojedinačno ili u skupinama od proljeća do kasne jeseni u listopadnim, crnogoričnim ili miješanim šumama.

Etimologija

Latinsko ime potječe od riječi lykos (vuk) i perdon (prdež) što doslovno znači vučji prdež. Prema drugom izvoru druga riječ je perdo (uništavam), zbog navodnog rasta iz vučjeg izmeta.[1] Na stranim jezicima nazivi su common puffball, warted puffball, gem-studded puffball, devil’s snuff-box (eng.), Flaschen-Stäubling, Flaschenbovist (njem.), vesse-de-loup perlée (fr.), pedo de lobo, cuesco de lobo, bejín perlado (špa.), betičasta prašnica (slo.).

Upotreba

Jestiva je gljiva, samo dok je mlada i dok je plodište još bijelo. Stručak se ne jede, a kod gornjeg dijela oguli se vanjski omotač. Jestiva je i sirova, za sušenje i kiseljenje nije pogodna.

Galerija fotografija

Podijeli