Srpica
Falcaria vulgaris
Karakteristike
Srpica (Falcaria vulgaris Bernhardt) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, gola, okrugla, izbrazdana, plavkasta, visoka 30-80 cm. Korijen je vretenast. Listovi su naizmjenični, rasperani na linearno lancetaste, srpasto savijene režnjeve duge do 20 cm, široke oko 1,5 cm, oštro su nazubljenih rubova. Cvjetovi su bijeli ili rjeđe ružičasti, skupljeni u štitaste cvatove na 10-20 zrakastih stapki nejednake dužine. Čaška ima 5 zubaca, vjenčić ima obrnuto jajolikih, urezanih latica. Cvate od srpnja do rujna.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi i srednjoj Aziji, u Sjevernoj Americi smatra se invazivnom vrstom. Raste uz polja, uz putove, na obradivim zemljištima.
Etimologija
Naziv roda Falcaria potječe od latinske riječi falx (srp), zbog srpastog lisnog vrha.[1] Na stranim jezicima nazivi su sickleweed, longleaf (eng.), Gemeine Sichelmöhre (njem.), falcaire commune (fr.), falcaria comune (tal.), falcaria vulgar (špa.).
Upotreba
Biljka sadrži alkaloide, u skromnim količinama koriste se plodovi.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec