Rogač Ceratonia siliqua

Carstvo:
Red:
Fabales
Porodica:
Vrsta:
Ceratonia siliqua

Karakteristike

Rogač (Ceratonia siliqua L.) je zimzelen grm ili stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stablo je razgranato, široke, velike i guste krošnje, naraste do 15 metara visine. Korijen je vretenast i razgranat, dobro razvijen, ima jake bočne korijene. Kora je u mladosti glatka, tanka i siva, poslije postane hrapava. Grane su vrlo dobro razvijene. Listovi su složeni, 10-20 cm dugi, naizmjenični, s vrlo kratkom peteljkom, parno su perasti, čine ih 3-5 para lisaka s malim palistićima koji otpadaju, liske su duge 3-5 cm, široke 3-4 cm, ovalne, cjelovitog ruba, kožaste, na licu tamnozelene, glatke i sjajne, na naličju su blijedozelene. Rogač je dvodomna biljka s jednospolnim cvjetovima. Cvjetovi su jednospolni i dvospolni, dvodomni, mali i brojni, skupljeni po 20-40 u grozdovima dugim 6-8 cm i nalaze se u pazušcima listova. Imaju samo čašku koju čine pet kratkih zubaca koji otpadnu, vjenčić nedostaje. Ženski cvjetovi imaju po jedan tučak s nadraslom plodnicom, muški nose pet prašnika s dugim prašničkim nitima. Cvate od kolovoza do listopada. Plodovi su viseće tamnosmeđe mahune, dugačke do 20 cm, široke do 3 cm, spljoštene, razvijaju se na ženskim stablima ali dozrijevaju tek iduće jeseni. Unutar njihove mesnate pulpe nalazi se 8-15 tvrdih, plosnatih, sjajnih, crvenosmeđih sjemenki.

Stanište

Rasprostranjen je na području oko Mediterana – u južnoj Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste jedino u područjima tople klime, osjetljiv je na niske temperature i ne podnosi hladne vjetrove. Kod nas raste ili se uzgaja jedino u srednjoj i južnoj Dalmaciji, u pojasu hrasta crnike. Odgovaraju mu vapnenačka tla, otporan je na hladne temperature do -6°C, buru slabo podnosi. Razmnožava se generativno sjemenom radi dobivanja podloga, te vegetativno cijepljenjem. Plodonosi kada navrši oko 8 godina. Sporo raste, živi više od 200 godina.

Medonosna je biljka, pčele sakupljaju nektar i mnogo peluda.

Etimologija

Latinsko ime roda Ceratonia odnosi se na oblik mahuna koje su poput roga, potječe od grčke riječi keras (rog). Ime vrste siliqua ukazuje na mahunaste plodove. Na stranim jezicima poznat je kao carob tree, St John’s bread, locust bean (eng.), Johannisbrotbaum, Bockshörndlbaum, Karobbaum (njem.), caroubier (fr.), carrubo (tal.), algarrobo (špa.), alfarrobeira (port.), rožič (slo.).

Jedina vrsta je u rodu koja raste u Europi, druga vrsta je rijetka Ceratonia oreothauma, zabilježena u Somaliji (država na samom istoku Afrike) i u Omanu (država na jugoistočnoj obali Arapskog poluotoka u jugozapadnoj Aziji).

Upotreba

U prehrani i liječenju koriste se mahune i sjemenke.

Mljevenjem pulpe iz mahune i sušenjem dobiva se rogačevo brašno karakterističnog mirisa i okusa koji se ne sviđa svima a sadrži 57% šećera (većinom saharoza) i 10% bjelančevina.[1] Najčešće se koristi u prehrani kao nadomjestak kakaa ili za izradu slastica. Mahuna sadrži oko 35% škroba, 13% invertnog šećera, 20% saharoze, 2-3% pektina, ~4% bjelančevina, ~3% sluznih polisaharida, mineralne tvari i voćne kiseline.[2]

Pripravci od rogača korisni su za liječenje proljeva (antidijaroik) i probavnih smetnji a posebno su pogodni za dojenčad i djecu. Također su korisni kod gastritisa i gastroenteritisa.

Sjemenke sadrže 40-63% bjelančevina, gumu, sluznate tvari, sadrže i manogalaktan koji se zbog ljepljive i želatinozne teksture koristi u proizvodnji slatkiša, kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda.

Kako su sjemenke vrlo slabo varijabilne u masi (svako sjeme ima 0.18 grama) u prošlosti su se koristile kao jedinica za mjerenje. Sam naziv karat koji služi kao jedinica za mjeru vaganja zlata i dragog kamenja dolazi od grčke riječi keration (zrno rogača).

U tekstilnoj industriji rogačevo brašno nalazi primjenu za apreturu i tutkalo za papir a u farmaceutskoj industriji kao sredstvo za zgušnjavanje.[3]

Galerija fotografija

Podijeli