Rodiola
Rhodiola rosea
Karakteristike
Rodiola ili ružičasti žednjak (Rhodiola rosea L.) je trajna biljka iz porodice tustika (Crassulaceae). Stabljika je jednostavna, uspravna, glatka, debela, naraste do 40 cm visine. Podanak miriše na ruže.[1] Listovi su naizmjenični, mnogobrojni, gusto spiralno poredani uzduž cijele stabljike, jajasto kopljasti, blijedozeleni, na samom vrhu ljubičasti, mesnati, goli, u gornjoj polovici rijetko i oštro nazubljeni. Cvjetovi su jednospolni, razlikujemo muške i ženske biljke. Skupljeni su u guste gronjaste cvatove na vrhu stabljike. Čine ih četiri listova čaške i četiri ružičaste latice koje su do 3 puta veće od lapova, prašnici su žuti. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je narančasta kapsula koja sadrži male sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, u središnjoj Aziji i u istočnoj Sjevernoj Americi. Raste na polusvjetlim staništima siromašnim dušikom u planinskim područjima. Rijetka je i zaštićena je biljka.
Etimologija
Latinski naziv roda Rhodiola potječe od grčke riječi rhodon (ruža), zbog korijen čiji miris podsjeća na miris ruže. Ime vrste rosea znači ružičast.[2] Na stranim jezicima nazivi su golden root, roseroot, western roseroot, Arctic root, king’s crown, orpin rose (eng.), Rosenwurz (njem.), orpin rose (fr.), rodiola rosa (tal.), navadni rožni koren (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi i izdanci, premda nisu naročito ukusni. Od značajne je vrijednosti korijen rodiole koji se koristi protiv umora, djeluju protiv stresa, jačaju imunitet, koncentraciju i sposobnost pamćenja. Na tržištu se obično može nabaviti u obliku ekstrakta.
Galerija fotografija
Literatura
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
