Proljetni drijemovac Leucojum vernum

Carstvo:
Red:
Asparagales
Potporodica:
Amaryllidoideae
Vrsta:
Leucojum vernum
Sinonimi:
Galanthus vernus (L.) All., Erinosma verna (L.) Herb.

Karakteristike

Proljetni drijemovac (Leucojum vernum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice sunovrata (Amaryllidaceae). Stabljika je uspravna, debela, gola, bez listova te neposredno prije samog vrha stvara obješeni cvijet. Naraste do 20 cm visine, raste iz lukovice koja ima 10-30 mm u promjeru. Listovi se razvijaju direktno iz lukovice, mesnati su, duguljasti, tanki i glatki, na vrhu tupi, ima ih 3-4. Razvijaju se prije cvjetanja. Cvjetovi su dvospolni, savijeni, u oblika zvončića sa 6 jednakih bijelih latica dužine 1,5-2,5 cm. Latice su podijeljene na tri unutarnje i tri vanjske tri, a na svakoj latici prvi vrhu na grliću izražena je zelena ili žuta pjega, ovisno o podvrsti. U cvijetu je šest prašnika i jedan tučak s podraslom plodnicom. Cvate u veljači i ožujku. Plod je zelena, mesnata kapsula oko 15 mm dužine koja u tri odjeljka nosi smeđežute, oko 7 mm duge izdužene sjemenke koje raznose mravi.

Podvrste proljetnog drijemovca:

  • Leucojum vernum var. vernum – ima zelene mrlje na vrhu latica te je široko rasprostranjena
  • Leucojum vernum var. carpathicum – veća je biljka sa žutim mrljama na vrhu latica, većinom sa dva cvijeta. Nalazi se uglavnom na području istočne Europe oko Karpata, na što i ukazuje latinsko ime

Stanište

Prirodno je rasprostranjen na području središnje, istočne i južne Europe. Raste na vlažnim, hranjivim, humusnim tlima neutralne do umjereno kisele reakcije, nalazimo u listopadnim šumama i šikarama, na livadama i travnjacima, u voćnjacima od nizina do planinskog pojasa.

Zbog dugog perioda cvatnje, široke rasprostranjenost i dobrih medonosnih osobina, proljetni drijemovac smatra se značajnom biljkom naše medonosne flore.[1]

Uzgoj

Razmnožavanje je moguće dijeljenjem lukovicama ili rjeđe sjemenom. Jednom posađene, s vremenom se samostalno razmnožavaju lukovicama. Odgovara im vlažna zemlja, te mogu rasti na područjima koja su povremeno poplavljena. Zemlja treba biti i dobro drenirana, a položaj na suncu je manje bitan jer mogu rasti i na mjestu direktne sunčevog dodira te njegovog izostanka.

Kao i druge proljetnice zaštićena je biljka.

Etimologija

Latinsko ime roda Leucojum potječe od starogrčkih riječi leukòs (bijeli, svijetao) te ion (lat. viola, ljubica) što znači bijela ljubica. Ime vrste vernum (proljetni) ukazuje na vrijeme cvjetanja biljke.[2] Hrvatski naziv drijemovac dobio je zbog pognutog izgleda cvijeta jer izgleda kao da spava. Na engleskom jeziku poznata je kao spring snowflake (proljetna snježna pahuljica), dok je na talijanskom jeziku poznata kao campanella comune, campanellino di primavera – obični ili proljetni zvončić.

Prvi ju je službeno opisao Carl Linnaeus 1753.

Upotreba

Toksična je biljka, pogotovo lukovica koja je zbog otrovnih alkaloida u sirovom stanju otrovna premda se u krajnjoj nuždi može konzumirati uz prethodno kuhanje ili prženje.[3]

Kao i druge vrste porodice sunovrata sadrži visoke količine galantamina. Nije za laičku upotrebu, no u medicini se istražuje mogućnost liječenja Alzheimerova bolesti i krvožilne demencije.[4]  Zabilježeni su i podaci da galantamin pomaže kod insomnije, kvalitetnijeg spavanja te za induciranje lucidnih snova.

Srodne vrste

Jedini brat proljetnom drijemovcu u rodu je ljetni drijemovac (Leucojum aestivum L.) koji, iako latinski i hrvatski naziv upućuju na ljeto, cvate u proljeće, u travnju i svibnju. Osim po vremenu cvatnje razlikuje se i po tome što mu je stabljika viša te na njoj raste nekoliko cvjetova.

Donekle slične drijemovcima su visibabe (Galanthus sp.) koje također počinju cvasti u isto vrijeme krajem zime no njihove su tri unutrašnje latice značajno kraće, a vanjske latice su bez mrlja.

Galerija fotografija

Podijeli