Ljetni drijemovac
Leucojum aestivum
Karakteristike
Ljetni drijemovac (Leucojum aestivum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice sunovrata (Amaryllidaceae). Stabljika je uspravna, bez listova, naraste do 60 cm visine. Izbija iz lukovica koje su oko 3-4 cm u promjeru i okružene bjelkastim opnenastim ovojem. Listovi su široki oko 1 cm, suženi i tupi, mesnati, skupljeni su u prizemnu rozetu. Cvjetovi su dvospolni, nalaze na stapkama, bijeli su, viseći, zvonolikog oblika, skupljni po 2-8 na vrhovima stapki. Čine ih 6 bijelih latica koje na vrhu imaju izraženu žućkastozelenu pjegu. Prašnika je šest, tučak je jedan s podraslom plodnicom. Cvate krajem proljeća. Plod je okruglasti tobolac promjera oko 5 mm koji sadrži crne sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je u većem dijelu Europe izuzev sjevernog dijela, te raste još u zapadnoj Aziji do Kavkaza i Irana, a smatra se udomaćenom u dijelovima Australije i istočne Sjeverne Amerike. Raste uz rubove šuma, na vlažnim i močvarnim livadama bogatim dušikom. Zaštićena je vrsta. Uzgaja se i kao ukrasna biljka.
Etimologija
Latinsko ime roda Leucojum potječe od grčke riječi leukos (bijeli) i ion (ljubičica), zbog bijele boje cvijeta. Ime vrste aestivum znači ljetni,[1] premda biljka ne cvate ljeti već krajem proljeća. Na stranim jezicima nazivi su summer snowflake (eng.), Sommer-Knotenblume, Spätblühende Knotenblume (njem.), nivéole d’été (fr.), campanelle maggiori (tal.), campanilla de otoño (špa.), poletni veliki zvonček (slo.).
Upotreba
Uvjetno su jestive lukovice koje su u sirovom stanju zbog sadržaja otrovnih alkaloida toksične, no uvjetno su jestive u krajnjoj nuždi. Potrebno ih je dobro prokuhati ili drugačije termički obraditi i konzumirati tek u skromnim količinama.[2]
Srodne vrste
Od proljetnog drijemovca (Leucojum vernum) razlikuje se po ranijoj cvatnji, nižem rastu, svjetlijim sjemenkama, te po tome što kod nje na svakoj stapci raste isključivo po jedan cvijet, za razliku od ljetnog drijemovca koji ih ima više.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
