Proljetna crnjuša
Erica carnea
Karakteristike
Proljetna crnjuša (Erica carnea L.) je višegodišnji zimzeleni grm iz porodice vrijesova (Ericaceae). Grm je polegnuti, puzavi ili uzdižući, tvore razgranate, niske i tanke, većinom gole, lako lomljive grančice. Naraste do 50 cm visine. Korijen je vrlo dobro razvijen i dobro veže zemlju. Kora je svijetlosmeđa i tanka. Listovi su jednostavni, skupljeni su po 3-4 u pršljenu u obliku gustih, kratkih i uskih, ušiljenih iglica, dugi su 5-10 mm, široki oko 1 mm, goli su na obje strane, na licu su tamnozeleni i sjajni, naličje je svjetlije i ima jednu bijelu prugu. Cvjetovi su dvospolni, viseći, nalaze se na kratkim peteljkama u pazušcima najviših listova, skupljeni su po 2-4 u grozdaste cvatove, obično vise na jednoj strani. Dvostrukog su ocvijeća, čaška je duga 2-4 mm, četiri lapova je crvenkasto i pri osnovici su međusobno srasli. Vjenčić je dvostruko duži od čaške, usko zvonast, crvenkaste, roze ili bijele boje, na vrhu ima 4 tupa režnja. Prašnika ima 8, tamnoljubičasti su, prirasli za cvjetište i vire van cvijeta. Tučak je jedan, plodnica je nadrasla, gola i smeđecrvena, dugačkog crvenkastog i bijelog vrata. Cvatu od veljače do travnja, neovisno o snijegu. Plod je kuglasta kapsula koja u 4 pretinca sadrži više sitnih, izduženih, smeđih sjemenki, dozrijeva u svibnju i lipnju.
Stanište
Rasprostranjena je na području Srednje i Južne Europe. Raste na travnjacima brda, u listopadnim, zimzelenim ili mješovitim šumama, od nizina do 2000 m nadmorske visine, često u većim skupinama. Vrlo je česta u hortikulturi te postoji velik broj kultivara koji se razlikuju po obliku i boji listova i cvjetova. Odgovaraju joj vapnenasta, pjeskovita do glinenasta, suha ili vlažnija tla, uspijeva i na kiselim tlima ali je rjeđa. Otporna je na niske temperature. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u ljeto.
Smještena je u velik rod crnjuša (Erica) koji broji čak oko 860 vrsta od kojih većina raste na području Južne Afrike.
Etimologija
Latinsko ime roda Erica možda potječe od riječi ereiko (lomim), zbog lomljivih grana srodne vrste velike crnjuše (Erica arborea). Ime vrste carnea znači crven kao boja mesa, zbog boje cvjetova.[1]
Na stranim jezicima poznata je kao winter heath (eng.), Schneeheide, Winterheide, Frühlingsheidekraut (njem.), bruyère carnée (fr.), erica carnicina (tal.), brezo de invierno (špa.), spomladanska resa (slo.).
Medenje
Smatra se odličnom medonosnom biljkom premda je pčele zbog rane cvatnje i hladnog vremena često ne iskoriste u potpunosti.[2] No, ukoliko je vrijeme toplo pčele sakupljaju dosta nektara i nešto manje peluda. Med je zatvorenožut, mutan, slabog mirisa i gorkastog okusa. Nakon vrcanja kristalizira se za nekoliko dana. Smatra se lošije kvalitete.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga