Špilja Biserujka

Regija

Pregled sadržaja

Opis špilje
Stanovnici špilje
Galerija fotografija
Autorska prava fotografija

U neposrednoj blizini slikovitog sela Rudine, u sjeverozapadnom dijelu otoka Krka, smjestila se špilja Biserujka.

Prvi pisani tragovi o postojanju špilje datiraju unatrag stoljećima, pa tako prvi spis o njoj potječe iz 1834. godine, kada se spominje u sudskim spisima kao utočište krijumčara. Naziv Biserujka povezan je s legendom o blagu koje su u njoj sakrili gusari, a koje nikada nije pronađeno.

Opis špilje

Špilja je dugačka 110 metara i doseže dubinu od 13 metara. Iako mala, u svakom kutku špilje nalaze se kalcitne sige, stupovi i nježno oblikovani stalaktiti koji su se oblikovali tisućama godina.

Špilja Biserujka oduševljava svojim podzemnim prostranstvima. Nakon prolaza kroz ulazni dio s betonskim stepenicama koji nas spušta 6 metara ispod razine, dolazimo do Balkona i Okna, početnih faza ovog istraživanja.

Središnji dio špilje čini Velika dvorana, s bogato ukrašenim stropom i stijenama, čije se dno nalazi 13 metara ispod razine ulaza. Ona se nastavlja u Sjeverni kanal i Dvoranu mostova, dok završetak čini Cimpresna dvorana. Ondje se nalaze sigasti stupovi koji podsjećaju na okamenjenu šumu čempresa, a u zidovima se mogu vidjeti korijenje i tlo s površine.

Unutarnja temperatura špilje kreće se oko 15 °C, a relativna vlažnost zraka doseže i do 95 %, zbog čega je boravak u njoj ugodan tijekom cijele godine.

Stanovnici špilje

U Biserujki je dosad zabilježeno 28 različitih vrsta organizama, među kojima se ističe čak šest endemskih vrsta, što znači da su oni jedinstvene za kvarnerski prostor. Špilja je tako postala i tipsko nalazište za tri beskralješnjaka koji su prvi put znanstveno opisani upravo ovdje.

Od značajnijih vrsta izdvajaju se sitni račić (Alpioniscus christiani), lažištipavci roda Roncus i Neobisium insulare, te šišmiši i ostali beskralješnjaci prilagođeni podzemnom životu. Pronađeni su i fosilni ostaci špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) stari oko 16.000 godina.