Park prirode Medvednica
Park prirode Medvednica nalazi se na sjeverozapadnom dijelu grada Zagreba. Na površini koja obuhvaća 179 četvornih kilometara obiluje prirodnom raznolikošću koja privlači brojne posjetitelje i ljubitelje prirode.
Zapadni dio Medvednice je 1981. godine proglašen parkom prirode.
Park prirode
Geološka povijest Medvednice seže unatrag 12 milijuna godina, a stijene na planini variraju od magmatskih do sedimentnih i metamorfnih. Karakteristični škriljavac i litotamnijski vapnenac čine njezino obilježje. Ovdje se nalaze i brojni krški oblici, poput špilja, jama, vrtača i krških dolina. Kamenolomi na Medvednici datiraju unatrag tisućama godina, koristeći vapnenac za izgradnju brojnih značajnih građevina. Park također sadrži geološke stupove koji prikazuju različite stijene koje grade planinu.
Poučne staze poput Mirovca i Bistre omogućuju posjetiteljima da istraže prirodne ljepote i saznaju ponešto o povijesti područja. Primjerice, poučna staza Slani Potok vodi posjetitelja kroz srednjovjekovni rudnik soli, otkrivajući tajne rudarstva i geologije.
Flora i fauna
Biljni svijet na Medvednici je raznolik, s obiljem endemičnih i zaštićenih vrsta. Ukupno je zabilježeno 1453 vrste i podvrste biljaka, što čini otprilike 24% ukupne vaskularne flore Hrvatske. Šume igraju ključnu ulogu u biljnom pokrovu. Na temelju reljefa, geoloških karakteristika i tipova tla, možemo identificirati 12 različitih šumskih zajednica. Od hrasta kitnjaka u podnožju, preko bukova šuma koje prekrivaju veći dio planine, do panonskih šuma bukve i jele na većim nadmorskim visinama.
Možemo spomenuti i neke određene vrste. Na primjer, tisa (Taxus baccata) raste na sjenovitim i vlažnim mjestima bukovih i bukovo-jelovih šuma. Na Medvednici se nalaze i dvije vrste strogo zaštićenih ljiljana – kranjski ljiljan (Lilium carniolicum) i ljiljan zlatan (Lilium martagon), čiji prekrasni cvjetovi krase planinu tijekom ljeta. Orhideje su zanimljive i prilagođene oprašivanju kukcima, primjerice, cvjetovi kacigastog kaćuna (Orchis militaris) izgled kukaca kako bi ih privukli. Tu su brojne proljetnice, uključujući visibabe, šafrane, šumarice, pasji zub, koje u proljeće prekrivaju velike površine a potom nestaju kao da ih i nema, do iduće godine.
Unutar parka nalazi se osam šumskih rezervata. Tri posebna stabla zaštićena su kao spomenik prirode – Gupčeva lipa u Donjoj Stubici, tisa na Šupljaku i tisa kod Horvatovih stuba.
Fauna
Na Medvednici obitavaju različite vrste divljih životinja, uključujući sisavce kao što su glodavci, papkari, divlje mačke, lisice, šišmiši i drugi. Ptice su česta pojava, uključujući ptice grabljivice i ptice pjevice. Vodozemci, poput žaba i daždevnjaka, također su dio ekosustava te gmazovi koji uključuju guštere i zmije, s poskokom (Vipera ammodytes) kao najpoznatijom otrovnicom. U vodama Medvednice žive različite vrste riba, uključujući potočnu mrenu, klena i potočnu pastrvu, zajedno s potočnim rakovima. Beskralježnjaci, uključujući kukce, dnevne leptire i paukove, doprinose raznolikosti faune. Nađu se ovdje i neke endemske i ugrožene vrste, kao što su vrste planktonskih račića.
Medvednica je nekada bila dom mnogih divljih životinja ali dolaskom čovjeka i urbanizacijom, mnoge vrste su nestale s ovog područja. Ako želimo naići na risove, vukove, jelene, tetrijebe i vidre, bolje da se obratimo knjigama i internetu jer ih ovdje više ne možemo ugledati u divljini.
Špilja Veternica
Ispod Medvednice nalazi se špilja Veternica, s impresivnom duljinom od 14.256 metara, predstavlja jedno od najznačajnijih prirodnih čuda Hrvatske. Špilja obiluje ne samo svojom veličanstvenom geološkom strukturom, već i bogatim arheološkim nalazima i raznolikom faunom, uključujući različite vrste šišmiša. Također, predstavlja i pravu arheološku važnost za ovo područje. Da bi se podržala zaštita staništa šišmiša, Park prirode omogućuje simboličko posvojenje šišmiša, što omogućuje financijsku podršku očuvanju njihovog staništa.
Sljeme
Omiljena aktivnost Zagrepčana u svako doba godine je odlazak na Sljeme, najviši vrh planine Medvednice. Sljeme je jedan od najposjećenijih dijelova prirode u Hrvatskoj. Svoje ime duguje činjenici da njegov vršni hrbat koji strmo odvaja južnu padinu zagrebačke strane od sjeverne zagorske padine podsjeća na sljeme krova.
Vrh je visok 1033 metara, a do njega se može doći asfaltiranom cestom, mnogobrojnim pješačkim stazama ili Sljemenskom žičarom. Na samom vrhu nalazi se televizijski toranj. Trenutni vidikovac omogućuje pogled na Julijske i Kamniške Alpe te na velik dio predivno zelenog Hrvatskog zagorj.
Osim zimskih radosti, Sljeme je idealno mjesto za odmor i u ostatku godine pa osvježenje od ljetnih vrućina mnogi Zagrepčani traže baš na ovom mjestu. Osobito korisna za ljude svih dobi je šetnja Sljemenom, koja pomaže da se riješe stresa, pokrene cirkulacija i dovede tijelo u formu.
Jedna od lakših i za početnike najboljih sljemenskih staza je i jedna od najljepših, a počinje u Šestinama. Riječ je o Kulmerovoj stazi čiji se veći dio nalazi u hladu, a staza nema teških uzbrdica. Nakon tri i pol kilometra hoda ovom stazom stiže se do Kraljičinog zdenca, izvora pitke vode oko kojeg se nalazi nekoliko klupica koje vrlo često služe kao mjesto za piknik.
Ipak, najpopularnija staza na Sljemenu zove se Sljemenska špica, a razlog za to je njena prometna dostupnost i činjenica da staza vodi do popularnog planinskog doma Puntijarke. Staza je strma i puna korijenja pa je idealna za sve one koji vole zahtjevnije staze.
Kulturna baština
Medvednica nije samo prirodno blago već i čuvar kulturne baštine. Ovdje se nalazi srednjovjekovni grad Medvedgrad, izgrađen iz obrambenih razloga na brdu Mali Plazur, koje je izbočina glavnog grebena planine s pogledom na grad.
Izgradnja Medvedgrada potaknuta je mongolskim napadom na Zagreb 1242. godine, koji je uništio grad i spalio ga do temelja. Kasnije su je posjedovali banovi Slavonije. Poznati mađarski pjesnik i ban Slavonije Janus Pannonius (1472.) te ban Hrvatske Ivan Karlović (1531.) umrli su u dvorcu Medvedgrad. Posljednji vlasnici i stanovnici Medvedgrada bila je obitelj Gregorijanec, koja je stekla posjed nad Medvedgradom 1562. godine.
Godine 1574. zidovi Medvedgrada su ojačani, no nakon potresa u Neulengbachu 1590. godine, tvrđava je teško oštećena, a vlasnici su se preselili u Šestine. Grad je potom ostavljen u ruševinama sve do kraja 20. stoljeća, kada je djelomično obnovljen i sada nudi panoramski pogled na grad s nadmorske visine od preko 500 metara.
Na lokalitetu “Rudarski vrt” u središnjem dijelu Parka prirode, na oko 800 metara nadmorske visine, nalazi se rudnik Zrinski. Godine 2002. započela je obnova rudnika za turističke svrhe a sada nudi edukaciju i doživljaj srednjovjekovnog rudarenja.
