Preskoči do glavnog sadržaja

Poskok

Vipera ammodytes

Karakteristike

Poskok (Vipera ammodytes L.) je vrsta otrovne zmije iz porodice ljutica (Viperidae). Tijelo mu je sivo ili smeđe s izraženom pravilnom crnom cik-cak prugom na leđima, zbijeno, dugo 50-90 cm. Rep je kratak i tanak, trbuh je siv ili sivosmeđ s tamnim mrljama. Glava je trokutasta ili srcolika, oči su im velike, imaju okomito izdužene zjenice i prijeteći pogled, vide po noći. Na vrhu njuške nalazi se do 5 mm dug karakterističan roščić prekriven ljuskama koji nema niti jedna druga naša zmija. Jezikom se služe da ispituje okolinu, locira plijen i pronađe partnera za parenje. Zubi su smješteni u prednjem dijelu gornje čeljusti, dugi su do 1 cm, šuplji, savijeni unatrag i sakriveni pod nepcima. Žive do 15 godina.

Razmnožavanje i prehrana

Poskoci preko zime hiberniraju a dolaskom toplih proljetnih dana mijenjaju kožu te traže partnera za parenje. Pare se u travnju i svibnju, a ženka krajem ljeta okoti 10-20 živih zmija dugačkih do 18 cm. Hrane se malim sisavcima, gušterima i pticama, love ih strpljivo čekaju pritajeno na mjestu i nekoliko dana. Kada je plijen mrtav guta ga u cijelosti, sposoban je jako otvoriti usta zbog rastezljive kože i nedostatka čeljusnog zgloba. Bez hrane može preživjeti nekoliko mjeseci.

Predatori poskoka su kod nas ptice grabljivice i mali indijski mungos (Herpestes javanicus).

Otrovnost

Poskok nije plašljiva zmija i može mu se prići bez da pobjegne no ako se osjeti ugroženim glasno sićke i hoće ugristi. Otrovna je zmija i njegov ugriz može biti smrtonosan, premda ne mora značiti da svakim ugrizom ispusti otrov (u oko 30% ugriza ga ne ispušta). Ako ga izluči iznosi ga u količini oko 20 mg, a smrtna doza za čovjeka je već 15 mg. Otrov djeluje hemotoksično, zgrušava krv i razara tkivo, što poskoku olakšava probavljanje. Simptomi ugriza su bol, rana može biti duboka do 1 cm, krvari i stvara se otečenje ugriženog dijela koje se brzo širi, a nakon jednog sata javljaju se bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev. Poskok se smatra najotrovnijom zmijom u Europi, a otrovne su i sasvim mlade zmije.

Stanište

Rasprostranjena je u južnoj i jugoistočnoj Europi te u jugozapadnoj Aziji. Živi na sunčanim i suhim staništima kamenitih i krških područja, u šumama i šikarama, žive i uz nakupine vode npr. uz potoke i bunare. Može se penjati po niskom drveću. Aktivan je u rano proljeće, u hibernaciju prelazi u kasnu jesen. Zaštićena je zmija.

Etimologija

Naziv roda Vipera potječe od latinskih riječi vivus (živ) i pario (rađati), jer zmije ove porodice ne liježu jajašca već kote žive mlade. Ime vrste ammodytes potječe od grčkih riječi ammos (pijesak) i dutes (sakriti se u rupu u tlu). Naziv poskok dobio je prema praznovjeru da skače. Na stranim jezicima nazivi su horned viper, long-nosed viper, nose-horned viper, sand viper (eng.), Europäische Hornotter, Sandviper, Hornviper, Sandotte (njem.), vipère ammodyte, vipère cornue (fr.), vipera dal corno (tal.), víbora cornuda, víbora de arena (špa.), modras (slo.).

Galerija fotografija