Poljska gorušica Sinapis arvensis

Carstvo:
Red:
Brassicales
Porodica:
Vrsta:
Sinapis arvensis
Sinonimi:
Sinapis orientalis L., Sinapis schkuhriana Rchb., Brassica arvensis (L.) Rabenh. non L., Brassica sinapistrum Boiss.

Karakteristike

Poljska gorušica (Sinapis arvensis L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, u donjem dijelu dlakava, u gornjem ponekad ljubičasta, visoka je do 80 cm. Korijen je vretenast i tanak. Listovi su duguljasto jajasti, hrapavi, grubo, nejednako nazubljeni, donji su na dugim peteljkama a gornji su sjedeći ili na kratkim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, žuti ili bjelkasti, promjera oko 1 cm, skupljeni u grozdaste cvatove na vrhu stabljika i postranih izboja. Cvatu u lipnju i srpnju. Plod je oko 2-3 cm duga komuška koja sadrži do 12 sjemenki. Jedna biljka u sezoni proizvede između 2000-23 000 glatkih, crnih sjemenki koje zadržavaju klijavost preko 10 godina.[1]

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, jugozapadne Azije i sjeverne Azije. Raste na plodnim zemljištima, oranicama, u vrtovima. Nalazimo je od nizina do planinskog pojasa. Razmnožava se sjemenom.

Medenje

Pčele rado posjećuju cvjetove te sakupljaju nektar i pelud. Med poljske gorušice je žut, ugodnog okusa, brzo se kristalizira. Smatra se slabo kvalitetnim.[2] [3]

Etimologija

Latinsko ime roda Sinapis potječe od grčke riječi sinos (šteta) i ops (oko), zbog draženja na suzenje.[4] Ime vrste arvensis (poljski) ukazuje na stanište biljke. Na stranim jezicima nazivi su charlock mustard, field mustard, wild mustard, charlock (eng.), Acker-Senf, Falscher Hederich, wilder Senf (njem.), moutarde des champs, sanve, sénevé (fr.), senape selvatica (fr.), mostaza de campo (špa.), mostarda-dos-campos (port.), njivska gorčica (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i mladi izdanci prije nego što se razviju cvjetovi, te cvjetni pupoljci. Mogu se koristiti sirovi kao dodatak salatama ili kao dodatak varivima, stari dijelovi odveć su gorki. Jestivi su cvjetni pupoljci koji se jedu prokuhani i jestive su sjemenke, paprenastog su okusa, mogu se koristiti kao začin ili za izradu senfa.[5]

Galerija fotografija

Podijeli