Plamenac
Phlox
Karakteristike
Plamenac (Phlox) je rod biljaka iz porodice jurničevki (Polemoniaceae). Sadrži 67 biljaka koje su većinom trajnice. Razlikuju se po veličini i vremenu cvjetanja, tako su neke niskog rasta kao što je puzavi plamenac (Phlox subulata) dok vrste kao visoki plamenac (Phlox paniculata) rastu kao grm visine i 1,8 metra. Često se sade u vrtovima i dvorištima zbog lijepe i dugotrajne cvatnje.
Latinsko ime roda Phlox potječe od riječi phlox (plamen), zbog jarkih boja cvjetova nekih vrsta.
Puzavi plamenac (Phlox subulata)
Puzavi plamenac (Phlox subulataVišegodišnja biljka niskog rasta (do 15 cm). Stabljika je razgranata i puže uz tlo. Cvjetovi su skupljeni u grozdastim cvatovima i mogu biti bijeli, rozi, crvenih ili plavih boja.
Odgovaraju mu sunčani položaji a kad se jednom udomaći ne treba se o njemu brinuti. Može ga se saditi uz rubnike što će on sa zadovoljstvom prihvatiti i tek ih blago prekriti.
Phlox douglasii ‘Crackerjack’
Phlox douglasiiPhlox douglasii Crackerjack je zimzelena trajnica iz porodice jurničevki (Polemoniaceae). Naraste od 5 do 10 cm u visinu te 25 do 30 cm u širinu. Listovi su sitni, tamnozeleni lancetasti, igličasti, dugački 4 do 8 mm. Ostaju zeleni tokom čitave godine. Cvjeta od kasnog proljeća do ranog ljeta. Cvjetovi su zvjezdasta oblika, razvijaju se na krajevima stapki. Mogu biti ružičaste ili bijele boje. Privlače pčele.
Raste na punom suncu. Preferira pjeskovita, suha do umjereno vlažna tla. Zahtijeva dobru drenažu. Dobro podnosi sušu.
Razmnožavamo je reznicama u proljeće i dijeljenjem biljaka starijih od 3 godine, ujesen.
Biljke lagano orezujemo nakon cvatnje kako bi formirali gušći oblik. U hladnijim područjima zimi ga možemo zaštitit prekrivanjem debelim slojem malča. Odličan je za kamenjare kao i rubove gredica. Jednostavan je za uzgoj te otporan na bolesti i zagađen zrak. Možemo očekivati da će u dobrim uvjetima živjeti oko 10 godina.
Visoki plamenac (Phlox paniculata)
Visoki plamenac (Phlox paniculataTrajna zeljasta biljka s uspravnom i većinom razgranatom staljikom u gornjem dijelu. Listovi su nasuprotni i bez peteljke, a bijeli, rozi ili crveni cvjetovi skupljeni su na vrhu stabljike. Cvate kroz cijelo ljeto. Potječe iz područja istočne Sjeverne Amerike a u Europu je donešen u 18. stoljeću.
Bolje ga je držati u polusjeni jer su inače listovi skloni oboljenju plamenjače.
Ime vrste paniculata (paniculatus – metličast),[1] odnosi se na izgled cvatova.