Preskoči do glavnog sadržaja

Oslad

Polypodium vulgare

Karakteristike

Oslad (Polypodium vulgare L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice osladi (Polypodiaceae). Podanak je plitak, puzav, dug i gusto obrastao smeđim ljuskama. Listovi su zimzeleni, u mladosti povaljeni inače uspravni, narastu do 50 cm dužine, s peteljkama kraćima od plojka, sastavljeni su od 10-28 jednostruko perastih segmenata koji su naizmjenično raspoređeni, duguljasti, kožasti, na licu tamniji, naličje je malo svjetlije, blago valovitog ili sitno pilastog ruba. Sorusi su okruglasti, goli, nalaze se na naličju lisaka smješteni u dva reda, a njihov otisak vidljiv je i na gornjoj strani listova u obliku sitnih nabreklina. Spore dozrijevaju od srpnja do rujna.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi, Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi, na Novi Zeland je unešen i danas se tamo smatra invazivnom vrstom. Raste na polusjenovitim i sjenovitim mjestima u listopadnim i miješanim šumama, u pukotinama stijena.

Etimologija

Latinski naziv roda Polypodium potječe od grčkih riječi polys (mnogo) i podion (nožica), možda zbog perastih režnjeva listova koji su poput nožica. Ime vrste vulgare znači uobičajen, čest.[1]  Hrvatski naziv oslad dan je zbog podanka slatka okusa, što je vidljivo i u drugim narodnim imenima. Na stranim jezicima nazivi su common polypody (eng.), Gewöhnlicher Tüpfelfarn (njem.), polypode commun (fr.), felce dolce, falsa liquirizia, polipodio comune (tal.), polipodio común (špa.), navadna sladka koreninica (slo.).

Upotreba

Jestiv je samo podanak, može se jesti sirov u skromnim količinama. Slatkog je okusa, sadrži škrob, trjeslovine, gorke tvari, saponine.[2]

Galerija fotografija

Pregled lokacija