Origano
Origanum vulgare
Karakteristike
Origano ili obični mravinac (Origanum vulgare L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljike su većinom uspravne, crvenkaste, u niže dijelu odrvenjele, gore razgranate. Narastu do 60 cm visine. Rizom je horizontalan, s brojnim malim korijenima. Listovi su jednostavni, mali, dugi 1-4 cm, široki 1-2,5- cm, ušiljeni, smješteni nasuprotno i nalaze se na kratkim peteljkama, pri dnu stabljike su veći a prema vrhu stabljike sve manji. Cvjetovi su dvospolni, mali, veliki 4-7 mm, nalaze se na kratkim peteljkama i gusto su skupljeni u metličaste cvatove na vrhovima stabljika i grančica. Čaška im je ljevkasta, u unutrašnjosti s dugim čekinjastim dlakama. Cijev vjenčića je zvonast, svijetloroza boje te iz njega strše prašnici. Cvate od lipnja do rujna. Plodovi su glatki, crvenkastosmeđi, dugi oko 1 mm. Cijela biljka zbog visokog sadržaja eteričnog ulja, posebno timola, ima snažan miris.
Stanište
Rasprostranjen je na području južne Europe i dijelovima Azije. Staništa su mu sunčana ili polusjenovita područja, suhe livade i hranjiva tla, svijetle listopadne ili crnogorične šume i šikare, nalazimo ga uz putove i staze do 1800 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom.
Uzgoj
Najčešće se sije na toplo mjesto no da male biljčice budu zaštićene od prejakih sunčevih zraka. Jednom narasle sadnice presađuju se otvoreno. Najbolje uspijeva na plodnim i rahlim zemljištima i tada se sadi na sunčano mjesto da razvije jak miris i okus. Ne odgovara mu prevelika količina vlagu u tlu te ga nije potrebno često zalijevati.
Vrlo je dobra medonosna biljka, pčele cvjetove posjećuju cijeli dan sakupljajući nektar i malo peluda. Na površini od 1 ha prinosi mogu iznositi 100 kg meda.[1]
Kalendar sjetve i sadnje
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.
| Sijanje na zaštićeno | Sijanje na otvoreno | Presađivanje | Berba | |
|---|---|---|---|---|
|
Siječanj
|
- | - | - | - |
|
Veljača
|
- | - | - | - |
|
Ožujak
|
- | - | ||
|
Travanj
|
- | - | ||
|
Svibanj
|
- | - | ||
|
Lipanj
|
- | - | - | |
|
Srpanj
|
- | - | - | - |
|
Kolovoz
|
- | - | - | - |
|
Rujan
|
- | - | - | - |
|
Listopad
|
- | - | - | - |
|
Studeni
|
- | - | - | - |
|
Prosinac
|
- | - | - | - |
Etimologija
Latinsko ime roda Origanum znači radost planine, vuče porijeklo preko grčkih riječi oros (planina) i ganos (sreća). Ime vrste vulgare znači običan, uobičajen. Naziv mravinac dan je jer biljka sadrži eterična ulja koja mirisom rastjeruju mrave, a pčelari koristi origano protiv voštanog moljca[2] Na stranim jezicima nazivi su oregano, wild marjoram (eng.), Oregano, Echter Dost, Gemeiner Dost, Wilder Majoran (njem.), origan, marjolaine sauvage (fr.), origano (tal.), orégano (špa.), navadna dobra misel, divji majaron, origano (slo.), vranilovka (sr.).
Postoji više podvrsta biljke.
Upotreba
Beru se listovi i vršni cvjetovi, cvatući vrhovi imaju najviše ljekovitih tvari. Mogu se odrezati cijele biljke te sušiti da vise na zidu, na prozračnom i sjenovitom mjestu. Od svježeg materijala dobi se četvrt težine suhog materijala (1 kg svježe biljke daje 1 kg suhe). Svježa biljka sadrži oko 60 mg% vitamina C.[3]
Destilacijom nadzemnih dijelova biljke u cvatu proizvodi se eterično ulje bogato fenolima. Koristi se kod infekcija dišnog sustava, gljivičnih infekcija i cistitisa.
Biljka pokazuje insekticidni učinak protiv mrava i moljaca.[4]
Galerija fotografija
Literatura
- Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
