Obični nedirak Impatiens noli-tangere

Carstvo:
Red:
Ericales
Porodica:
Vrsta:
Impatiens noli-tangere
Sinonimi:
Balsamina noli-tangere (L.) Scop., Impatiens lutea Lam., Impatiens palustris Pers.

Karakteristike

Obični nedirak (Impatiens noli-tangere L.) jednogodišnja zeljasta iz porodice neticaljki (Balsaminaceae). Stabljika je uspravna, gola, glatka , četverobridna, u gornjem dijelu razgranata, na koljencima zadebljana i crvenkasta, visoka 30-180 cm. Listovi su naizmjenični, ovalni, nazubljenih rubova, nalaze se na dugoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, veliki do 3,5 cm, rastu u pazušcima listova. Vjenčić je žut sa crvenosmeđim mrljicama, čaška ima 3-5 žutih lapova. Prašnika ima 5, tučak ima nadraslu plodnicu i kratak vrat. Cvate od lipnja do rujna. Plod je mesnata kapsula dužine 1,5-2,5 mm koja na blagi dodir eksplodira na 5 dijelova te izbaci gole, naborane sjemenke duge oko 4 mm na nekoliko metara udaljenosti.

Stanište

Rasprostranjen je na području Europe, u Aziji i Sjevernoj Americi. Raste na vlažnim i sjenovitim mjestima u listopadnim crnogoričnim i mješovitim šumama, uz potoke i izvore, od nizina do gorskog pojasa.

Etimologija

Latinski naziv roda Impatiens znači nestrpljiv, jer zrela čahura i pri najlaganijem dodiru naglo puca katapultirajući sjemenke i na 6-7 metara udaljenosti. Ime vrste noli-tangere znači “ne dirati”, zbog plodova koji pucaju pri dodiru.[1]

Na stranim jezicima nazivi su touch-me-not balsam (eng.), Großes Springkraut, Echtes Springkraut (njem.), balsamine des bois, impatiente ne-me-touchez-pas (fr.), balsamina de los bosques, nometoques (špa.), erva-de-santa-catarina (port.),

Vrstu je 1753. godine opisao Carl Linnaeus (1707. – 1778.). Jedina je autohtona vrsta kod nas od svih nedirka.

Upotreba

Mlade stabljike i listovi su jestivi, beru su u proljeće i pripremaju se kuhanjem. Listovi sadrže oko 50 mg% vitamina C i oko 6 mg% karotina. Stariji listovi nisu za jelo, gorki su i smatraju se otrovnim.[2]

Galerija fotografija

Podijeli