Nedirak Impatiens

Carstvo:
Red:
Ericales
Porodica:

Karakteristike

Nedirak (Impatiens L.) je rod zeljastih jednogodišnjih ili višegodišnjih biljaka iz istoimene porodice neticaljki (Balsaminaceae). Rod je opsežan te sadrži i preko 1000 opisanih vrsta iako je manji njihov broj i službeno prihvaćen.

Latinski naziv roda Impatiens znači nestrpljiv, jer zrela čahura i pri najlaganijem dodiru naglo puca katapultirajući sjemenke i na 6-7 metara udaljenosti.[1]

Najznačajnije vrste:

  • obični nedirak (Impatiens noli-tangere)
  • sitnocvjetni nedirak (Impatiens parviflora)
  • žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera)
  • Balfourov nedirak (Impatiens balfourii)
  • vrtna vodenika (Impatiens balsamina)

Obični nedirak (Impatiens noli-tangere)

Obični nedirak jedina je autohtona vrsta kod nas od svih nedirka. Jednogodišnja je biljka koja prirodno raste na području Europe, Azije i Sjeverne Amerike, na vlažnim i sjenovitim taništima. Stabljika je uspravna, četverobridna, glatka i naraste do 180 cm visine, u gornjem je dijelu razgranata. Listovi su naizmjenični, jajoliki i nazubljeni, nalaze se na peteljkama. Cvjetovi su u pazušcima listova, sadrže muške i ženske organe, vjenčić je sastavljen od pet latica žute boje. Cvatu od srpnja do rujna. Plod je tobolac podijeljen u pet dijelova, naglo se otvara te izbacuje duge i gole sjemenke.

Rasprostranjen je na području Europe i Azije.

Vrstu je 1753. godine opisao Carl Linnaeus (1707. – 1778.). Ime vrste noli-tangere znači “ne dirati”, zbog plodova koji pucaju pri dodiru.[2]

Sitnocvjetni nedirak (Impatiens parviflora)

Jednogodišnja je biljka koja prirodno raste u središnjem dijelu Azije no raširila se u Europu i druga područja te tako postala naturalizirana. Smatra se invazivnom vrstom. Staništa su joj sjenovita i vlažna mjesta, nalazimo je u šumarcima i uz rijeke i potoke. Stabljika je uspravna, glatka, naraste do 60 cm visine. Listovi su naizmjenično smješteni na duguljastoj peteljci, jednostavni su i ovalni. Cvjetovi sadrže muške i ženske organe, maleni su, sastavljeni od pet latica žute boje s narančastim prugicama u središtu. Cvatu kroz ljeto. Plod je kapsula koja sadrži nekoliko sjemenki.

Vrstu je 1824. opisao švicarski botaničar Augustin Pyramus de Candolle (1778. – 1841.) . Ime vrste parviflora sastavljeno je od latinskih riječi parvus i flor te znači maleni cvijet.[3]

Jestivi su kuhani listovi, sjemenke su jestive sirove ili kuhane. Biljku se može koristiti za ispiranje kose protiv svrbeži.

Žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera)

Jednogodišnja biljka koja prirodno raste na području Himalaja. Unešena je kao ukrasna biljka u Europu no snažno se raširila te se danas smatra invazivnom vrstom. Stabljika je uspravna i naraste 1-2 metra visine. Listovi su lancetasti, veliki, dugi 5-20 cm, kada se smrve imaju snažan miris. Cvjetovi su ljubičasti, veliki, visoki su 3-4 cm te upola manji u širinu. Cvjetaju kroz ljeto.

Ime vrste glandulifera potječe od latinskih riječi glandis i fer, a odnosi se na žlijezde koje proizvode jestivi nektar. Opisana je 1835. britanskim botaničarom John Forbes Royle (1798. – 1858.)

Jestive su sjemenke, mladi listovi i izdanci. Od cvjetova se izrađuju Bachove cvjetne kapi koje djeluju smirujuće te se koriste za osobe sklone razdražljivosti, nemiru, nestrpljivosti i iritaciji.

Balfourov nedirak (Impatiens balfourii)

Jednogodišnja vrste koja prirodno raste na području Himalaja. Stabljika je glatka i razgranata, može narasti do 120 cm visine. Listovi su naizmjenični, nazubljeni. Cvjetovi su oko 2 cm veliki. Plodovi su glatke kapsule.

Ime vrste balfourii dano je u čast škotskom botaničaru Isaacu Bayleyu Balfouru (1853. – 1922.).

Vrtna vodenika (Impatiens balsamina)

Jednogodišnja zeljasta biljka, stabljika je uspravna, gola, naraste do 60 cm visine. Listovi su lancetasti, suženi pri osnovi u peteljku, ušiljenog vrha i nazubljenih rubova. Cvjetovi se stvaraju u pazušcima listova, grimizne su boje. Cvate od lipnja do listopada. Uzgaja se kao ukrasna biljka u cvjetnjacima, u ukrasnim loncima na balkonima i terasama. Razmnožava se sjemenom koje se sije u proljeće i rasađuje se kada biljke narastu. Traži kontinuiranu vlažnu zemlju.

Ime vrste potječe od grčke riječi ballo (bacam) i latinske riječi semen (sjeme), jer plodovi izbacuju sjemenke.

Podijeli