Moškovica
Adoxa moschatellina
Karakteristike
Moškovica (Adoxa moschatellina L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz istoimene porodice moškovica (Adoxaceae). Stabljika je jednostavna, uspravna, gola, u osnovnom dijelu bjelkasta, u gornjem maslinastozelena, naraste do 15 cm visine. Podanak je mesnat, ljuskav, polegnut i bjelkast. Listovi su nasuprotni, veliki 5-15 cm, goli, prizemni listovi nalaze se na peteljkama dugim 2-10 cm, sastavljeni od tri manja listića koji su urezani i cjelovitih rubova, listovi na stabljici su nasuprotni ili po troje. Cvjetovi su dvospolni, mirisni, skupljeni po 5-7 u glavičaste cvatove velike oko 5-8 mm na vrhu stabljike. Jedan cvijet je okrenut prema gore i ima 4 latice, četiri cvijeta su okrenuta u drugim stranama i imaju pet latica blijedo žućkastozelene boje. Imaju pet prašnika koji su podijeljeni na dvoje te izgledaju kao da ih ima deset. Plodnica je podrasla. Cvate od ožujka do svibnja. Plod je oko 4-5 mm široka koštunica koja ima 3-5 koštica.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi. Raste na vlažnim, rahlim i sjenovitim zemljištima bogatim dušikom, u listopadnim i mješovitim šumama, u živicama, uz šumske potoke, od nizina do pretplaninskog pojasa. Razmnožava se uglavnom vegetativnim putem pomoću rizoma i vriježa.
Jedina je vrsta u rodu.
Etimologija
Latinski naziv roda Adoxa potječe od grčke riječi adoxos (ponos, slava) i negativnog prefiksa a, zbog neuglednih cvjetova i rasta biljaka. Ime vrste moschatellina ukazuje na mošusni miris uvenule biljke, umanjenica je grčke riječi moskos (mošus).[1] Na stranim jezicima nazivi su moschatel, five-faced bishop, hollowroot, muskroot, townhall clock (eng.), Moschuskraut, Bisamkraut (njem.), adoxe musquée, moscatelline, muscatelle (fr.), navadna pižmica (slo.), trolisna moškovica, mirišljavac (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga