Merala
Amelanchier ovalis
Karakteristike
Jajolika merala, obična rušvica ili kozja jabučica (Amelanchier ovalis Medik.) je listopadni grm iz porodice ružovki (Rosaceae). Naraste oko 2 m u visinu. Korijenov sustav je horizontalan i dobro razvijen. Mladi izboji su crvenosmeđi, u početko vunenasto dlakavi, kasnije ogole, prekriveni su sitnim lenticelama. Grane su uspravne, tanke, u početku sivosmeđe i pustenasti, kasnije gole, tamnije, crvenosmeđe boje, ljušte se. Pupoljci su spiralno raspoređeni, stožasti i ušiljeni, prekriveni sjajnim, crvenosmeđim ljuskama koje su gusto bjelkasto dlakave i svjetlije ili tamnije na rubovima, vršni pupovi su često povijena vrha, veći od postranih koji priliježu uz granu. Listovi su spiralno smješteni, jednostavni, obrnuto jajoliki ili eliptični, dugi 2,5-5 cm, široki 1,5-2,5 cm, slabo nepravilno i sitno nazubljeni, okruglaste ili plitko srcolike osnove, na vrhu tupi, nalaze se na 1-2 cm dugoj peteljci, na licu su tamnozeleni, naličje im je svjetlije i u početku vunenasto dlakavi, ujesen poprimaju narančastocrvenu boju te potom opadaju. Cvjetovi su dvospolni i jednodomni, promjera oko 3 cm, skupljeni po 5-8 u kratke grozdaste cvatove smještenima u pazušcima listova. Dvostrukog su ocvijeća, čaška je zvonasta, čine ju 5 kratkih, crvenkastih, u početku vunenasto dlakavih lapova dužine oko 3 mm, vjenčić je sastavljen od 5 obrnuto jajolikih, bijelih ili žućkastobijelih, međusobno razmaknutih latica dužine 1-1,5 cm. Prašnika ima 10-12, bijeli su sa žutim anterama, tučak je jedan sa 5 međusobno slobodnih vratova, plodnica je podrasla. Cvatu u travnju i svibnju. Plodovi su sočne, okruglaste bobe veličine graška, na vrhu su mu vidljivi ostaci čaške a nalaze se na oko 0,5-1 cm dugoj peteljci. U početku su crvenoljubičasti no dozrijevanjem u kolovozu prelaze u tamnoljubičaste nijanse. Sadrže 5-10 sjajnih, smeđih, plosnatih, ovalnih sjemenki.
Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove i sakupljaju nektar i pelud.
Stanište
Rasprostranjena je na području središnje i južne Europe, zapadne Azije i Sjeverne Afrike. Staništa su joj sunčana i otvorena mjesta, rubovi šuma (jela, bukva smreka, bijeli grab, hrast medunac, crni bor) i šikare u planinskim područjima do 1800 m nadmorske visine. Voli kamenito, suho i siromašno tlo bazične reakcije, raste na plitkom tlu. Uzgaja se u parkovima i vrtovima kao ukrasno stablo te postoji nekoliko varijeteta. Nezahtjevna je u pogledu zemljišta, podnosi sušu i mraz. Životni vijek joj je tek oko 40 godina. Razmnožava se sjemenom, reznicama, položenicama ili korijenovim izdancima. Plodonosi nakon 3-4 godine.
Etimologija
Latinski naziv roda Amelanchier potječe od grčkih riječi melon (jabuka) i agchein (skupljati), jer navodno plodovi nekih vrsta imaju trpki okus. Ime vrste ovalis znači jajast.[1] Na stranim jezicima nazivi su snowy mespilus (eng.), Gewöhnliche Felsenbirne (njem.), amélanchier à feuilles ovales (fr.), pero corvino (tal.), guillomo (špa.), šmarna hrušica (slo.).
Rod merala sadrži oko 25 vrsta koje su raširene u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.
Upotreba
Jestivi su plodovi, ugodnog su, slatkog okusa. Beru se u kolovozu. Mogu se prerađivati u marmelade, sokove, no nisu izdašni te se najčešće jedu sirovi. Sadrže do 12% šećera, oko 1% organskih kiselina, do 40 mg% vitamina C i nešto sitno karotina.[2]
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Stella Šatalić, Stanislav Štambuk, (1997.), Šumsko drveće i grmlje jestivih plodova; zaštita biološke raznolikosti, Zagreb: Državna uprava za zaštitu okoliša
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga