Merala Amelanchier ovalis

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Amelanchier ovalis
Sinonimi:
Amelanchier vulgaris Moench, Aronia amelanchier (L.) Dumort., Aronia rotundifolia Pers., Crataegus amelanchier (L.) Desf., Mespilus amelanchier L., Pyrenia amelanchier (L.) Clairv., Sorbus amelanchier (L.) Crantz

Karakteristike

Jajolika merala, obična rušvica ili kozja jabučica (Amelanchier ovalis Medik.) je listopadni grm iz porodice ružovki (Rosaceae). Naraste oko 2 m u visinu. Grane su uspravne, u početku sivosmeđe i pustenasti, kasnije gole, tamnije, crvenosmeđe boje. Korijenov sustav je horizontalan i dobro razvijen. Mladi izboji su crvenosmeđi, u početko vunenasto dlakavi, kasnije ogole, prekriveni su sitnim lenticelama. Pupoljci su spiralno raspoređeni, stožasti i ušiljeni, prekriveni sjajnim, crvenosmeđim ljuskama koje su bjelkasto dlakave na rubovima. Listovi su spiralno smješteni, jednostavni, obrnuto jajoliki ili eliptični, dugi 2,5-5 cm, široki 1,5-2,5 cm, slabo nepravilno i sitno nazubljeni, okruglaste ili plitko srcolike osnove, na vrhu tupi, nalaze se na 1-2 cm dugoj peteljci, na licu su tamnozeleni, naličje im je svjetlije i u početku vunenasto dlakavi, ujesen poprimaju narančastocrvenu boju te potom opadaju. Cvjetovi su dvospolni i jednodomni, promjera oko 3 cm, skupljeni po 5-8 u kratke grozdaste cvatove smještenima u pazušcima listova. Dvostrukog su ocvijeća, čaška je zvonasta, čine ju 5 kratkih, crvenkastih, u početku vunenasto dlakavih lapova dužine oko 3 mm, vjenčić je sastavljen od 5 obrnuto jajolikih, bijelih ili žućkastobijelih, međusobno razmaknutih latica dužine 1-1,3 cm. Prašnika ima 10-12, tučak je jedan sa 5 međusobno slobodnih vratova. Cvatu u travnju i svibnju. Plodovi su sočne, okruglaste bobe veličine graška, na vrhu su mu vidljivi ostaci čaške a nalaze se na oko 0,5-1 cm dugoj peteljci. U početku su crvenoljubičasti no dozrijevanjem u kolovozu prelaze u tamnoljubičaste nijanse. Sadrže 5-10 sjajnih, smeđih, plosnatih, ovalnih sjemenki.

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove i sakupljaju nektar i pelud.

Stanište

Rasprostranjena je na području središnje i južne Europe, zapadne Azije i Sjeverne Afrike. Staništa su joj sunčana i otvorena mjesta, rubovi šuma (jela, bukva smreka, bijeli grab, hrast medunac, crni bor) i šikare u planinskim područjima do 1800 m nadmorske visine. Voli kamenito, suho i siromašno tlo bazične reakcije. Uzgaja se u parkovima i vrtovima kao ukrasno stablo te postoji nekoliko varijeteta. Nezahtjevna je u pogledu zemljišta, podnosi sušu i mraz. Životni vijek joj je tek oko 40 godina. Razmnožava se sjemenom, reznicama, položenicama ili korijenovim izdancima. Plodonosi nakon 3-4 godine.

Etimologija

Latinski naziv roda Amelanchier potječe od grčkih riječi melon (jabuka) i agchein (skupljati), jer plodovi imaju trpki okus. Ime vrste ovalis znači jajast, vjerojatno ukazuje na plodove.[1] Na stranim jezicima nazivi su snowy mespilus (eng.), Gewöhnliche Felsenbirne (njem.), amélanchier à feuilles ovales (fr.), pero corvino (tal.), guillomo (špa.), šmarna hrušica (slo.).

Rod merala sadrži oko 25 vrsta koje su raširene u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.

Upotreba

Jestivi su plodovi, ugodnog su, slatkog okusa. Beru se u kolovozu. Mogu se prerađivati u marmelade, sokove, no nisu izdašni te se najčešće jedu sirovi. Sadrže do 12% šećera, oko 1% organskih kiselina, do 40 mg% vitamina C i nešto sitno karotina.[2]

Galerija fotografija

Podijeli