Matovilac Valerianella locusta

Carstvo:
Red:
Dipsacales
Vrsta:
Valerianella locusta
Sinonimi:
Valerianella olitoria (L.) Pollich

Karakteristike

Matovilac (Valerianella locusta (L.) Laterrade) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice valerijana (Valerianaceae). Niskog je rasta te na kratkoj stapci tvori rozetu. Stabljika je bridasta, od osnove slabo razgranata. Listovi su sjedeći, lancetasti, na kraju obično široko zaobljeni, imaju dvije jasno izražene žile. Cvjetovi su sitni, dvospolni, nalaze se na kratkim stapkama i skupljeni su u glavičaste cvatove. Dvostrukog su ocvijeća, čaška ima tr zupca, vjenčić je bijeli ili svijetloplave boje. Plodnica je podrasla, ima jedan fertilni sjemeni zametak, prašnika ima 1-4. Cvate u svibnju. Plod je goli, okruglasti, žućkastosivi oraščić koji je na obje strane malo spljošten.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi, Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi. Raste u većim skupinama na travnatim i pjeskovitim zemljištima, u vinogradima, uz puteve i živice. Uzgaja se kao povrtna kultura zbog listova. Razmnožava se sjemenom.

Uzgoj

Kako ne voli jake vrućine sije se u rano proljeće ili u ranu jesen. Sjemenke je dovoljno prekriti s 1 do 2 cm zemlje, te obilno zalijevati do početka klijanja. Dobro je sijati gusto kako bi biljke bile što bliže jedna drugoj radi uklanjanja korova. Tlo se ne smije gnojiti svježim stajskim gnojivom. Na nedostatak hranjiva upozoravaju žuti i slabi listovi. Tijekom čitave sezone trebamo redovito uklanjati korov. Preko zime ga štitimo lišćem ili malčem. Jednako uspješno raste u suncu kao i u sjeni voćaka. Dobro uspijeva na gotovo svim tipovima tala.

Kada se rozeta potpuno razvije, možemo brati vanjske listove (list po list) ili odrezati cijelu rozetu tik uz zemlju, ne čupamo iz korijena kako bi istjerali novi izdanci. Mi radije beremo vanjske listove.

Dobro uspijeva uz krumpire, sa zimskim lukom i radićem.

Etimologija

Ime roda Valerianella umanjenica je roda Valeriana a ime potječe od riječi valere (biti zdrav), zbog ljekovite upotrebe.[1] Na stranim jezicima nazivi su corn salad, lamb’s lettuce, mâche, fetticus (eng.), Gewöhnliche Feldsalat, Vogerlsalat (njem.), mâche, herbe des chanoines (fr.), valerianella comune (tal.), canónigo (špa.), canônigos (port.), navadni motovilec (slo.).

Upotreba

Jedu se mladi, prizemni listovi. Blagog su i ugodnog okusa, izvrsni kao salata. Daju također zanimljiv okus zelenim kašastim sokovima. Bogati su vitaminima, sadrže oko 60-100 mg% vitamina C i oko 4 mg% karotina,mnogo željeza. Po sadržaju vitamina kvalitetniji su i od salate glavatice. Matovilac koji raste u prirodi smatra se zdravijim od uzgojnog.[2]

Galerija fotografija

Podijeli